Radulović: Čitanje je kao i svaka druga ljubav, tako i ta „veza“ počne spontano
Sava Radulović, pjesnikinja kaže da čitatje kao i svaka druga ljubav, tako i ta „veza“ sa čitanjem počne sasvim spontano, a onda kako idu godine shvatiš da si sve više opčinjen nekim potpuno novim svijetom kojem se predaješ i on ti uzvraća najljepše što može!
„Zašto treba čitati? Iz 1001. razloga, a najvažniji je taj da samo čitanjem dozvoljavamo sebi luksuz koji rijetki imaju da znanjem osvajamo svijet, dodajemo unutrašnju širinu sebi i to je najdragocjeniji poklon koji sebi možemo dati, doživotno rastemo a uporno ostajemo onaj isti klinac koji s uzbuđenjem čeka neko novo djelo koje će odvesti u novu slovnu avanturu“, kazala nam je Sava.
Ona kaže da je pitati pisca šta voli da čita da to dođe isto ko da pitate gurmana koje jelo najviše voli da priprema i šta najčešće konzumira, mislim da je to pitanje trenutka.
„U različitim životnim periodima nas okupiraju različiti autori, kao i djela. Ne rastemo samo u centimetrima, već i intelektualno, a za tu avanturu su nam potrebni različiti književni vitamini. Nekako su mi pisci očevi književnosti, dok su pjesnici taj lirski dio. Mene su oblikovali razni: od Dostojevskog, Bulgakova, Andrića, Selimovića, Hesea, Markesa, do Majakovskog, Miljkovića, Bećkovića itd.
Trenutno čitam opet neka djela od ranije, ali koja ne gube na važnosti već dobacaju varnice svog izvanrednog izraza i dan- danas. To su, rekla bih, zbornik mudrosti Milutina Mićovića „Pisma iz Uranopolisa“ koju literarni gurman valja da konzumira što češće. Zatim poema Radomana Kanjevca „Mislim da ne znam s kim imaš posla, mala“, vječito popularna poezija koja „ne gubi rok trajanja“, i jako interesantna od Borisa Sokolova „Nepoznati Dostojevski“ u kome autor otkriva neke zanimljive detalje iz života Dostojevskog manje poznate od ranije, a koji su važni za razumijevanje njegovih velikih djela i njegovog života uopšte“, zaključila je ona.
