“Tuđinstvo”, Miloš Đurđevac

Zanimljivo je kako se stil života u svijetu (pogotovo Zapadu) cijeni, a moral našeg naroda uvijek preispituje i negira. Paradoksalno je da su kolovođe takvog načina razmišljanja upravo naši ljudi.

Teza da je nešto tuđe uvijek bolje od ovog našeg je, ne samo bespotrebna, već i netačna. Na prvom mjestu preispituje se moral našeg naroda, a isti ti ljudi nemoralnom daju prednost, što je opet paradoksalno. Svaki pripadnik našeg naroda spreman je da se dā u zaštitu drugoga, a nijesam siguran da je to česta pojava u svijetu. Takođe, i uslovi za življenje nijesu ni blizu tako loši kako pojedinci žele naglasiti. Kao da je cilj oblatiti svoje, a promovisati tuđe, no to je stvar lošeg vaspitanja. I kada kažem „mi“, ne mislim samo na svoju državu, već na čitav ovaj prostor koji je činio nekadašnju zajedničku državu.

Prirodne ljepote ovih krajeva su unikatne i, bez dileme, nedovoljno propraćene od ostatka svijeta. Da je u pitanju Švajcarska, svi bi se divili, no ovako nije popularno reći da mala Crna Gora ima nešto tako posebno. Ne samo ona, već i države u regionu. Preispituje se i budućnost onoga ko ostane ovdje. Čak i neki koji odluče da ovdje žive, sa divljenjem gledaju onoga koji odluči da ode u inostranstvo, što je opet nejasno.

Sav trud i rad koji uložim u svoj napredak ne bi značio ništa ako onda ne bih bio od koristi svojoj zemlji. Kad se postane „neko“ ne treba otići, već baš tada treba ostati. I ne bi me iznenadilo da tuđinci loše pričaju o nama, već čudi što to čine neki „naši“ ljudi.

Miloš Đurđevac