U zemlji u kojoj političari obmanjuju sopstveni narod, mediji rasplamsavaju plamen nesloge, komšija baca kamen spoticanja, lopov se bogati, nedužni strada – nemoguće je biti objektivan.
Zbog ovakvih i sličnih pojava u društvu ljudi zaboravljaju odgovore na osnovna životna pitanja. Iako mlad, u stanju sam da primijetim nelogičnosti u radu državnog aparata, ali i da uputim kritike i pritužbe na njihov račun. Međutim, država koja se „zalaže“ za napredak i prosperitet mladih ostaje nijema na njihove zahtjeve, ali i gluva na njihove kritike. Ovih dana su ljudi predani diskusiji o predstojećim izborima, nadajući se nekoj promjeni više nego ikad. I sam se nadam tome. Fakat je da je došlo vrijeme za promjene i bolji život. Ipak, ljude je vrlo lako odvratiti od svojih aktivnosti temama koje unose nemir u srcima svih nas (korona virus, rat između Rusije i Ukrajine, potencijalna inflacija…) Teško je povjerovati da vrijeme stidljivo teče i da smo nadjačani ishitrenim i burnim reakcijama nama nadređenih. Paradoksalno je što tokom života postavljamo samo retorička pitanja, a još gore što imamo pogrešan odabir stvarnog života. Nije lako bitisati u ovakvom društvu, a još manje biti prekriven siluetom lijepog življenja.
U suštini je najveća odgovornost biti običan građanin, bez uticaja i moći u društvu. Pojedinci sa lakoćom i na perfidan način utiču da se u društvu promijeni slika o vremenu i prostoru, a kasnije je mnogo teže tu sliku popraviti. Zato je, čini se, jedina naša odgovarajuća i vanvremenska reakcija ostati spokojan i biti, kao što i sam naslov kaže – bez odgovora.
Miloš Đurđevac