Miloš Đurđevac: Perspektiva II

Skoro da je nemoguće proći kroz sve životne izazove sam i bez veza sa ostalim ljudima. One nas čine jačim i daju nam elana da se borimo za ono što želimo da postignemo.

Većina ljudi misli da je perspektiva iz koje oni sami sagledavaju stvar objektivna i jedino ispravna. Ispostaviće se da je ta misao o objektivnosti krajnje subjektivna. Naravno da treba da se oslonimo na svoje sposobnosti i razmišljanja, ali niko od nas nije uvijek u pravu, pa valja saslušati i mišljenja sa strane. Možda neko vidi nešto što mi iz naše perspektive ne možemo da vidimo, nešto što njegov ugao posmatranja čini očiglednim, a mi i ne slutimo ništa o tome (prethodna kolumna).

Iz veza koje smo stvorili sa ljudima izrodiće se niz zlata vrijednih savjeta, koji su prije svega dobronamjerni, pa je od koristi prihvatiti ih i razmisliti o svemu. Bez obzira na to ko smo, misao o skromnosti mora biti ugravirana u našoj glavi. Otuda i ideja da zrelo postupimo i pitamo nekoga za mišljenje, a tek onda donesemo odluku. To ne znači da smo nesposobni da razmislimo, već da smo svjesni situacije, sebe i ljudi oko sebe, pa sve činioce uzimamo u obzir i konačno rješavamo problem.

Naravno da je vrijeme kada ostanemo sami i razmišljamo prekretnica za odluku koju ćemo donijeti, ali su misli koje smo do tog momenta arhivirali od presudnog značaja za nas.

Miloš Đurđevac