Miloš ĐurđevacMiloš Đurđevac

Ne bira more kakvi će mu vjetrovi duvati, niti čeka na sunce kada će ga ogrijati.

Nezavisna kompaktnost morskog svijeta predstavlja nam primjer za pravilno funkcionisanje nekog sistema. Sunčeve sluge ne dopiru duboko u more, niti će bilo kakav vjetar znatnije uticati na ovu nesagledivu cjelinu.

Pored svega toga, na samom dlanu morskog neba, plovi ladja. Mala i laka, čini se kao lak plijen morskim zvijerima. Ipak, ona opstaje. Nezavisno od toga kojim morem plovi, kakvi je talasi nose, kakav je vjetar gura. Ta tačkica na plavoj mapi svijeta izaziva nelagodu i strah, neizvjesnu budućnost. Oku postaje teško sagledati nesagledivo.
I pogled odmah pada na horizont, spoj dvije beskonačnosti. Obala ni na vidiku, a vrijeme prolazi, kao i ova mala ladja, ne staje. Početak je već daleko, a kraj još dalje. Upustiti se u nešto zahtijeva ogromnu želju, kao i volju da se ta želja ostvari. A upornost je gradivni element svega. Odustati je uvijek prisutna opcija, dostupna svuda i u svakom momentu. Zato je izazov nastaviti dalje, pa i po cijenu neuspjeha. Jer taj jedan neuspjeh sastavni je dio krajnjeg uspjeha. I to je odlika neomamljenih i nepokolebljivih.

Jedan u društvu mnogih, u lancu lošeg i varljivog, opstao je. Ladja vidi pristanište.

Miloš Đurđevac