Miloš Đurđevac: Oblaci u pokretu

Uprkos tome što se čini da oni samo lebde i ne rade ništa, oblaci su često predmet posmatranja pojedinih parova očiju.

Čovjekov je fokus obično na njemu. Nerijetko je oblak pod budnim okom zamišljenog, pa njegov let ne traje tako dugo kao što se to čini inače. U oblacima možemo da vidimo sve koje volimo. Njihovi oblici i raspored zavise od naših misli i osjećanja. Naša razmišljanja često su pretočena na oblake, pa su oni u stvari posrednici između naših sjećanja i nas samih. Na nebu se oslikavaju osobe koje su nam često na umu, ali i situacije kojih se najprije sjetimo kada smo u zamišljenom stanju.

Kada malo bolje razmislimo, samo će prvi pogled sa pažnjom ispratiti let oblaka, jer će već drugi biti prazan. To je zato što u oblacima vidimo ono o čemu mislimo, pa se često izgubimo u moru sjećanja i briga. Baš zato što je nebo neograničeno i beskrajno, daje nam mogućnost da ostanemo „nasamo“ sa svojim mislima i vidimo ono što dugo krijemo u srcu.

Naša duša se oslikava u oblacima, pogled u njih je spas jer vidimo ono što želimo, a inače nijesmo u mogućnosti.

Miloš Đurđevac