Miloš Đurđevac: Pravac
Dok pokušava lakomo dostići željene visine, albatros, knez oblaka, biva sopstvenom krivicom laka meta i, zasigurno, dobar ulov. Družeći se sa suncem, burama, maglom, grleći oblake, bili oni bijeli, sivi ili možda crni, nije ni slutio da može svoj grandiozan let zavrsiti na nečistoj palubi nekog tamo dokonog mornara.
Usaglasićete se, odlučni mladi ljudi zaista mogu da se prepoznaju u ovom nezahvalnom, možda čak i poslednjem letu albatrosa. Od svog nastanka sam neko ko posjeduje pravac i ne želim da skrenem ni koraka. Nije lako opstati u društvu koje vaše vrline, iz njima poznatog razloga, transformiše u mane i time otežava put mladog i perspektivnog čovjeka. Ova nesvakidašnja i divovska krila silnoj ptici nisu bila ništa drugo do okovi, iz kojih se albatros mora izvući. Nažalost, mladi pojedinci dozvole da ih proguta ljudska sujeta i na svom putu naiđu na ćorsokak, neprobojan, hladan, bezosjećajan. Društvo zagovara napredak mladih, ali kao da sve te ideje nestaju sa prvim spuštanjem nikšićke magle! Samo odlučni pojedinci koji zagovaraju napredak i prosperitet, bez naglašene slike o budućnosti i mislima samo u sadašnjosti, mogu da uspiju, a društvo mora da ih podrži. Nema straha i povlačenja! Snovi moraju da se ostvare! Sam protiv zlokobne grupacije, bez obzira na njihov položaj!
Iz stečenog znanja, ali i životnog skustva, mogu da kažem da se samo rad i trud vrednuju, bez bilo kakvih prečica. One su samo iluzija! Brz i lažan uspjeh nestaće sa prvom proljećnom kišom. Nastavljam da koračam kuda drugi nisu smjeli ni umom zagaziti, a naš albatros će, nadam se, naći put da se uzdigne ka visinama, jer nebo je granica!
Miloš Đurđevac
