Miloš Đurđevac: „Što je čemu podobno i biva“

Kao što i Andrić u svom eseju o Njegošu ističe zanimljivu tezu o višestrukosti vladičine ličnosti, tako i sam narod pamti domete svog vladike i činiće to dok postoji.

Baš zbog specifičnog karaktera, Petar II Petrović ostaće upamćen po trojstvu svoje ličnosti: vladike, vladara i književnika, čini se nespojivo, samim tim i začuđujuće. Nadarenost njegovog duha ogleda se upravo u njegovoj umiješanosti u različite životne oblasti, a da pritom na svim poljima bude uspješan. Često ćemo za Njegoša pročitati opasku da je varvarin među knezovima i knez među varvarima, naglašavajući na taj način njegovo višedjelatno umijeće i životni poziv.

Nerijetko su njegove misli i očekivanja bili u sudaru sa stvarnošću, teškom i neželjenom, ali je samo takav način razmišljanja našeg duhovnog pastira narodu ulivao nadu i borbenost, volju i neprolaznost, nešto što je većini falilo u teškim vremenima.

Iako nezamjenjiv i unikatan, čini se da u našem narodu Njegoš živi samo u riječima, ali ne i u djelima. Ispunjenje vladičinog amaneta i dalje je drugorazredna misao u glavama pojedinaca, iako bi trebalo biti potpuno drugačije. Bio bi pravi momenat da mu ispunimo potonju želju i održimo zadatu riječ. Lovćen čeka!

Miloš Đurđevac