U pulsu vjetra
Dok svojim krilima talasa u pulsu jakog vjetra, agilni kondor pokušava grabežljivo da dostigne zenit i od upornosti satkan željno nastavi težak životni let koji je pred njim. Grleći crne oblake, pun čudesnog elana i pobjedničkog gena, još jednom će pokazati i dokazati da ne može i neće da bude magloviti plijen i laka meta!
Usagalsićete se, mali je broj onih koji se nijesu našli u nemiloj i nimalo zahvalnoj situaciji kao i agilni kondor o kojem pisah na samom početku. Od rođenja sam onaj koji posjeduje kompas bitisanja i uz pomoć njega pokušavam da gazim puteve i koračam makadamom kojim niko ranije nije hodao. Teško je u rupi bez izlaza napraviti korak, aporija je kreirati uspjeh kao nečiju osnovnu definiciju, bolno je kad zbog okoline pokušavaš da se izboriš sa tim da ne budeš žrtva sopstvene mašte i zarobljenik tuđeg razmišljanja. Sam protiv svih, ali i sam protiv svega! Život ovdje je isprepletan osjećajem ljudskosti i moram da priznam, mnogo se rijetko zagovara, kao da je baš nestao u pulsu vjetra. Nekad se i stvarno zapitam da li ima izlaza iz mračnog lavirinta pakosti u kojem duša luta i kraja divljem vihoru iz kojeg ne izlazimo kao društvo! Na svu sreću, kroz život nijesam skinuo pogled, nijesam potpao u kamaradski čvor i pandemijsku tmurnost. Kroz kontinuitet conditio sine qua non ostvarivanja sam odsustvovao izigravanju deklarisanog i jurodivog. Više nego škola me je učio životni let u kojem nijesam znao ko je tu, zašto i zbog čega! Shvatio sam da sam ja jedini arhitekta koji treba da gradi sopstvenu karijeru bez prve skice, bez temeljnog nacrta i bez početničkih koordinata.
Stekao sam znanje, kroz iskustvo sam prošao, a nikšićkom agilnom kondoru preostaje da svoja krila raširi više od vlastitih idola, nastavi u pravcu vedrine i oštro precizira vidik budućnosti!
