Miloš Đurđevac: Retrovizor

Staklo retrovizora najbolje govori kakvim smo putevima išli, ali ne može odrediti kojim ćemo koračati, ipak je to do nas.

Na put iza sebe ne treba se puno obazirati, ali ne možemo ga ni zaboraviti. On je svakako dio nas, ovakvih kakvih smo danas, i loše je negirati i zaboravljati prošlost. Ona nas je izgradila kao ličnosti i uticala na dalji tok našeg puta. Nemilosrdno je predati zaboravu sve prošlo i raskinuti čvrstu vezu između nekadašnjeg i sadašnjeg. Svaka bora, ogrebotina, ožiljak, rana, sve je to dio nas, a ostavilo je na nas ne samo fizički utisak, već se odrazilo i na psihu. Zato ne možemo govoriti o sadašnjosti kao nezavisnoj konstanti i nju usmjeravati na budućnost.

Prošlost je dio sadašnjosti, a samim tim i efektivno djeluje na budućnost. Zato većina ljudi ne zna kontrolisati nalete prošlog, jer se izgube u sjećanjima i ostanu tamo duži period. Potrebno je kontrolisati um i na sebe ostaviti utisak sigurnosti, jer sami smo sebi najpotrebniji.

Učiti na sopstvenim greškama je suština, a one se nalaze u prošlosti. Zato, negativa je jedino što ostaje iza nas, a pozitivu nosimo sa sobom, uz sjećanje kako je nemilosrdna bila negativa.

Miloš Đurđevac