Novak Koprivica

 

Opijeni rodnom hipotezom, perfidno žmureći na nedvosmislen simptom uzora, mladi ljudi su prepušteni potrazi za ljekovitim biljem koje će skinuti veo sa izgubljenog, nesnađenog i tužnog pogleda na svijet. Nažalost, norme, principi i ešeloni koje zastupaju njihovi imaginarni modeli, gabaritno ruši mit o mladoj generaciji koja bi trebala da njeguje prijatne note i tople melodije bitisanja.

S obzirom na to da uzori imaju uticaj velikog obima na prototipno sazrijevanje ličnosti, mladim ljudima ne priliči da imaju lude opsesije, pogrešne izbore i promašene ideale. Naprotiv! Potrebno je da to budu zdrava lisnata bića, mlada tkiva, intelektualne plejade koje će premjeriti korijen do posljednje žile. Nekadašnje generacije su se ugledale na zvijezde i vijence svog doba, umjetnike baroknog izraza, vanvremenske laureate, ljude kojima priliči i doliči hrabrost i osobina zrelih vizionara i bina kao govornica sa koje će se čuti ton posljednje glasne žice mudrog tolkovanja.
Umjesto ove zaiste jednostavne, a tako teško dostižne formule, danas svjedočimo nastupu neuhvatljivih uglednika, ali i ispovijedanju i propovijedanju svakoj šuši i maruši. Stiče se utisak da se mlađana etapa ne rukovodi onom tradicionalnom maksimom da iver ne pada daleko od klade. Dešava se gaženje iste i golemi peh razmišljanja prosječnog konzumenta koje je prave vrijednosti ostavilo u mučenim ritama i otvorenim raljama. Promjena odabira je u najvećoj mjeri motivisana revolucijom u stvarnosti, njenom instalacijom zbog koje osjećam mučninu i strah jer i ja mogu postati dio takvog proglasa.
Notorna je istina i da je duh vremena oblikovan prema potrebama mladih grupa i digitalne gnoze kojoj se valjda, kada su u pitanju životni prototipi, trebamo prepustiti. Ako se nastavi trend takvog razmišljanja, društvo će sklizati u nakaradnu dekadenciju prepuštenu socijalnom raspadu.

U jednom ovakovom intervalskom fluksu i anonimnom protoku vremena, umjesto da sazrijevanje najmlađih masa cvjeta pod lupom odgovornih i svjesnih uzora, dešava se neočekivani zaokret i puka suprotnost. Na apatiju većine, fino se naslonilo bujanje najprizemnijeg dejstva življenja. Moja malenkost se, u miru svog poziva, od toga brani razumom kao najvećom blagodeti pored svakodnevnog sajma gluposti i bijede pogrešnog koncepta.