Kolumna: “Vječni strah”, Anica Ćosović

Vječni strah

Čovjekova snaga ogleda se upravo u tome koliko je spreman da prebrodi trenutak i suoči se sa strahom.
Ipak, neki strahovi nikada ne prolaze. Iako svjesni prolaznosti života, kao nečeg što je neminovno, ljudi često izbjegavaju razgovor na tu temu. Ako je to nešto što se mora desiti, zašto svakog dana živjeti u strahu? Svaki trenutak treba doživljavati kao veliki dar. Bez obzira što je život izmješan srećom i tugom, treba ga živjeti hrabro. Pronalaziti zadovoljstvo u činjenju dobrih djela, razgovoru sa dragim osobama i nesebičnoj pomoći svima kojima je potrebna. Ako je čovjek ta zvijezda u beskrajno plavom krugu, onda tako treba i da živi. Da sija svojom dušom i intelektom.
Mnogi nemaju dovoljno hrabrosti, pa dozvole da ih taj strah savlada. To nije dobro. Tako sebi samo otežavaju, postaju pesimisti i prepuni su mračnih misli. Život je na neki način čovjekova velika borba sa tom vrstom straha. Francuski fizičar i filozof Paskal je rekao: „ Čovjek je najslabašnija trska u prirodi, ali trska koja misli“. Promišljanje i želja za otkrivanjem vječitih tajni, čovjeka čine jedinstvenim bićem na planeti. Ali, to savršeno biće svjesno je i svojih slabosti. Njegoš kaže da je čovjek čovjeku najveća tajna. Možda je to misterija koju niko nikada neće razriješiti. Ipak, može i traganje za tim odgovorima biti dobar način da savladamo mnoge strahove.
Treba tragati za odgovorima, hrabro koračati kroz život, a strahovima gledati u oči i ne plašiti ih se.

Anica Ćosović