Marijana Goranović u intervjuu za naš portal govori o svojim sportskim počecima, dostignućima i daljim planovima.

Nikšić je oduvijek predstavljao bazu velikog potencijala mladih iz svih sfera društvenog života. Zahvaljujući njima grad postaje prepoznatljiv po podsticajnim aktivnostima koje na pravi način kreiraju svijest mlađe populacije. Postoje oni koji su svojim mukotrpnim radom i neiscrpnim izvorom volje za dokazivanjem, uspjeli da postanu idealni ”ambasadori” grada. Marijana Goranović je jedna od njih. Djevojka skromne naravi, harizmatična, komunikativna i beskrajno predana svom profesionalnom pozivu, prva je predstavnica Crne Gore na Paraolimpijskim igrama koje su se održale u Londonu 2012. godine. 25-ogodišnja atletičarka, uzor mnogim ljubiteljima ”kraljice sportova”, fenomenalnim rezultatskim izdanjima potvrdila je da je, kad je ona u pitanju, nebo granica.
Otkud interesovanje za sport?
– Spontano sam se počela baviti sportom. Nikad nisam mogla zamisliti da ću postići ovoliki uspjeh. Sport mi je od malena u krvi, a najveće afinitete sam imala ka rukometu. Međutim, visina je bila moja nesavladiva barijera da se time profesionalno bavim i tada se okrećem svom sadašnjem pozivu: atletici i bacanju kugle.

S obzirom na to da je tvoja atletska disciplina bacanje kugle, da li imaš nekog uzora iz te oblasti?
– Kao što svaki sportista ima nekog uzora, tako i ja imam svog. To je sjajna i neprikosnovena bacačica kugle sa Novog Zelanda Valerie Adams, sanjam da je upoznam.

Zanimalo nas je ko nosi najveće zasluge za uspjeh naše Valerie Adams, odnosno ko je najveći ”krivac” za njene sjajne rezultate i time na neki način doprinio da Crna Gora posjeduje tako kvalitetnog predstavnika u tom sportu.
– To je definitivno moj trener Igor Tomić. On je osoba sa kojom je zadovoljstvo raditi. Trudi se da svaki trening sa mnom odradi što kvalitetnije i što bolje kako rezultati ne bi izostali. Naravno, tu je i moja porodica koja je od početka uz mene i koja mi daje ogromnu podršku za ovo čime se bavim.

Da li puno vremena provodiš trenirajući i koliko ti teško pada odvojenost od porodice, s obzirom na to da je tvoje stalno prebivalište u Podgorici?
– Atletika je jako težak sport. Zahtijeva dosta rada, truda i odricanja. Trenuci provedeni u krugu porodice su nešto najdragocijenije što imam, ali zarad vrhunskih rezultata dosta često sebi uskratim to zadovoljstvo. Zato vrijedno radim i postižući dobre rezultate na neki način kompezujem tu odvojenost od njih time što znam da su neizmjerno srećni kad se moje ime u pozitivnom kontekstu pojavljuje u medijima.

Marijana Goranović je prva dobitnica ”Ambasadorovog priznanja za građanski aktivizam” koji joj je uručila ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država Sju K Braun, a tiče se doprinosa u poboljšanju statusa osoba sa invaliditetom.

Pripremajući se za intervju sa našom sagovornicom, došli smo do saznanja da Marijana takođe posjeduje visoke ambicije u oblasti obrazovanja.

– Upisala sam studije primijenjenog računarstva na Elektrotehničkom fakultetu. Smatram da sam u tom smislu napravila sjajan potez jer se u toj oblasti odlično snalazim.

Kada smo je pitali koliko je moguće paralelno biti uspješan i kao sportista i kao student, odnosno kako je moguće sve to uskladiti, popularna Nikšićanka nam je odgovorila:
– Moguće jeste, ali veoma je teško. Mislim da u ovom slučaju ipak nešto mora više da trpi zarad većeg uspjeha drugog. U mom konkretnom slučaju sportu pripada primarno mjesto, ali kao što sam već kazala,fakultet je odličan izbor i u bliskoj budućnosti želim da mu se maksimalno posvetim i da se ostvarim kao akademski građanin. 

Uzimajući u obzir sva tvoja dosadašnja sportska dostignuća, ipak jedan čini krunu tvoje karijere a to je nastup na Paraolimpijskim igrama 2012. u Londonu. Kakav je osjećaj biti na mjestu gdje su sportski velikani poput Useina Bolta, Šeli-En Frejzer-Prajs i mnogi drugi, zlatnim slovima ispisali istoriju atletike?
– Bila sam ambasadorka mnogih takmičenja. Neki od njih su: Svjetsko prvenstvo u Novom Zelandu na kom sam zauzela 7. mjesto, Evropsko prvenstvo u Holandiji gdje sam se našla među pet najboljih i najzad kruna moje karijere su Paraolimpijske igre u Londonu. Biti predstavnik najjače smotre takmičenja je velika čast. Moram naglasiti da sam ja prva crnogorska atletičarka u istoriji paraolimpizma koja se pojavila na ovom veličanstvenom takmičenju sa zastavom svoje države. Podići zastavu pred 85 hiljada ljudi je nevjerovatan osjećaj. To se ne može ispričati, to se mora doživjeti.

Kada je sportska karijera u pitanju, koji su tvoji dalji planovi?
– Što se tiče mojih daljih planova spremam se za svjetsko prvenstvo koje će se održati ove godine, tačnije u oktobru, u dalekoj Dohi. Imam već A normu u bacanju kugle koja mi je omogućila učešće na takmičenju. Potrudiću se da ostvarim normu i u bacanju diska. Blizu sam toga i nadam se da ću se pojaviti na tako jakoj smotri takmičenja u dvije discipline. Naravno, prije Dohe me očekuju 2-3 mitinga po Evropi, možda i naša država bude domaćin jednog međunarodnog prvenstva.

Kada smo u razgovoru sa profesije prešli na neke osjetljivije teme, Marijana se nije ustručavala da nam pruži jasan odgovor.
Kažu da ljubav ima pozitivan efekat na ono čime se bavimo, da li je i kod tebe takav slučaj?
– Ljubav je pokretač svega. Moja najveća ljubav je moja porodica i naravno prijatelji koji mi pružaju bezrezervnu podršku.

Na pitanje koliko njen partner ima razumijevanja za njene obaveze, uslijedio je direktan odgovor:
– Partnera trenutno nemam i ne žalim za tim. Ovako imam više prostora da se u potpunosti posvetim svom poslu.

U momentu dok postaješ svjesna svog rezultatskog podviga na nekom takmičenju, na koju osobu odmah pomisliš i poželiš da je kraj tebe da  podijelite radost?
– Na svakom takmičenju u kom ostvarim dobar rezultat, poželim da je u tom trenutku moja porodica pored mene. Porodica mi je uvijek u mislilma i svaki dobar hitac bude za njih.

U razgovoru smo se dotakli mladih Nikšićana i predočili našoj sagovornici da postoji zapažen broj onih koji imaju interesovanje za sport kojim se ona bavi.
– Drago mi je da moj grad Niksić posjeduje dosta dobrih sportista kao što su sjajna atletičarka Slađana Perunović, džudista Srđan Mrvaljević koji su ujedno učesnici Olimpijskih igara i mnogi drugi. Moja poruka bi bila bavite se sportom svi. Da li je u pitanju atletika ili neki drugi sport to je manje bitno, jer sport generalno predstavlja plemenitu aktivnost koja nas pravi boljim ljudima u svakom smislu.

Na šta pomisliš kada čuješ riječ ”Nikšić”?
– Nikšić je grad velikoga srca. Moj rodni grad, moj zavičaj. Nikšić je grad koji je stvoren za porodični život, tu sam provela najljepše djetinjstvo. Uvijek kad putujem iz Podgorice za Nikšić, znam da me tamo čeka širok zagrljaj i zdrav osmjeh moje porodice i mojih prijatelja.

Ne znamo koliko si upućena u koncept našeg portala, a s obzirom na to da su naša ciljna grupa mladi Nikšića,a cilj  informisanje, edukacija i uticaj na njihovo konstruktivno razmišljanje, kako ti se čini ta ideja?
– Ideja je fantastična, u potpunosti sam upoznata sa radom vašeg sajta i moram vam priznati da sam vaš redovan posjetilac. Mnogo aktuelnosti za moj grad ne mogu da saznam iz drugih medija kao što to činim posredstvom vašeg.

Za kraj intervjua Marijana nam je poručila:
– Ostanite takvi kakvi jeste, širite pozitivan duh našeg grada i želim vam dug i uspješan rad.