Aleksandar Bogdanović u intervju za naš portal govori o profesionalnom pozivu, navikama, životu kao i o smjernicama za one koji žele da se otisnu u muzičke vode u kojima on već duže vrijeme kao stvaralac postoji.

Nikšić i rokenrol su oduvijek bili dva neraskidiva pojma. Jedan bez drugog su nezamislivi. Jedan bez drugog prosto gube smisao. Da je tako, dokazuju mnoga velika imena koja su svojim neiscrpnim izvorom talenta i ljubavi prema muzici ostavili neizbrisiv trag na polju rokenrola. Razni vjetrovi su pokušali da uzburkaju luku u kojoj je rokenrol spokojno počivao i ponosno pratio kako ga mladi Nikšićani oplemenjuju. Među tim vjetrovima, istakao se jedan plemeniti, koji je uspio utišati sve druge zlonamjerne, sve druge koji su pokušali narušiti sklad i harmoniju kojom su živjeli Nikšić i rokenrol. Taj vjetar ispraćen jakom svjetlošću na velika vrata je doveo Aleksandra Bogdanovića – mladog muzičara, kompozitora i producenta, koji zasigurno predstavlja odskočnu dasku pomoću koje će se rokenrol vinuti iznad vrtloga neukusa, moralne izopačenosti i svega drugog što prijeti da oduzme duh Nikšića.
Da li nam možete reći šta je bio ”okidač” u izboru muzičkog pravca u kojem, po mišljenju mnogih ljubitelja ove vrste muzike, briljirate?
Iskreno, ni sam ne bih umio definisati tačno kojem pravcu pripadam, ono što je sigurno je da je to rock… Neka moja ideja od uvijek je bila pisati muziku inspirisanu svim žanrovima koji vam se sviđaju kako biste lakše prenijeli svoja osjećanja. To upravo radim ne bježeći od klasike, jazz uticaja i svih dobrih pravaca pop muzike kao što su funk, blues, elektronika, dark wave ili heavy metal. Valjda tim kombinovanjem dobijam ono što ljudi najčešće karakterišu kao progresivni rock, neo-prog i slično…



Marble je bend koji je u mnogome obilježio Vašu dosadašnju karijeru, nakon njegovog rasformiranja krećete u solo karijeru i objavljujete album ”Vjetrovi dolaze”, koji je i više nego dobro prihvaćen od strane publike, pa nas zanima da li je album nastavak priče pomenutog benda?
Marble je, definitivno, prvi bend u kom sam ozbiljnije pružio publici ono što imam da kažem i kroz tu grupu su moje pjesme prvi put bile prihvaćene ,,na velika vrata’’. Pet godina i dva albuma sa Marble zauzimaju posebno mjesto u mom srcu i lijepom su mi sjećanju. Album ,,Vjetrovi dolaze’’ ipak nije nastavak te priče. Marble je bio bend u kome je sarađivalo četvoro plodnih kreativaca i taj projekat je bio priča svih nas; možda je moj prvi solo album nastavak nekih segmenata koje sam kao songvrajter provlačio kroz Marble i to uglavnom tekstualno. Muzički, moj prvi solo album je najavio ,,dolazak nekih novih vjetrova’’.

Bend više ne nastupa pod nazivom ”Aleksandar Bogdanović” već kao ”Parapet”, a poznato nam je da bi uskoro trebao izaći novi album. Gdje će biti njegova premijera?
Bend koji me je pratio gotovo od samog početka solo karijere pokazao se nevjerovatno kreativnim. Repertoar koji smo izvodili pod mojim imenom zasnivao se uglavnom na poznatijim pjesmama Marble i mojim solo numerama, ali je tu bilo i par ,,jam’’ kompozicija, koje je bend sastavljao na probama. Kad je broj ovakvih stvari postao veći shvatili smo da smo postali kreativni bend. Tako je nastao Parapet. Materijal koji trenutno snimamo u studiju upravo je prvi album Parapeta na kojem svi članovi benda kreiraju. Slijedi promocija singla ,,Prejake svjetlosti’’ u nikšićkom Rock Clubu, 21. februara, a potom gostujemo i u Podgorici. Najvjerovatnije će to biti Irski i Montenegro Pab. Za planove premijere albuma još je jako rano. Sve što mogu reći je da očekujemo da će CD biti gotov krajem proljeća.



Na pitanje zašto baš naziv “Parapet” Bogdanović nam je otkrio:
To je neko moje najranije sjećanje… Iz najranijeg djetinjstva, neki parapet pod snijegom. U suštini jedna veoma obična scena. Međutim, često kad čujem muziku koja me emotivno pokrene, meni se vraća ta slika. To me često inspiriše i da stvaram. To ime pojavljivalo se i u nekim mojim ranijim sajd projektima. U Engleskoj 2009. godine snimljen je demo pod tim imenom. Možda će stvar postati jasnija slušaocima ako čuju pjesmu ,,Parapet’’ koja je izdata kao low quality demo pod mojim imenom na EP-u ,,Sevdalinka’’ 2013. godine. Sve je dostupno na Youtube-u.

– Da li imate u planu nastupe van naših granica?
Do sada smo, u ovom sastavu, nastupali samo na teritoriji Crne Gore i tako će ostati u planovima ovih skorijih promocija. Međutim, nakon izdavanja albuma cilj nam je da idemo dalje, pogotovo po regionu sa akcentom na rock i jazz festivale.

Svjedoci smo da je Nikšić zbog muzičke manifestacije ”Lake fest” postao top destinacija na Balkanu kada je riječ o rokenrolu, da li se ovog ljeta može očekivati nastup Vašeg benda na njemu?
Da. Zapravo, Lake Fest je mnogo pomogao da se ta titula Nikšiću vrati. Nikšić je i za vrijeme stare Jugostavije bio Meka rock muzike. Grad koji je industrijski i kulturni centar mora biti plodan za tu vrstu izražaja. Jer ne treba zaboraviti da je Nikšić prije pojave ovog izvanrednog festivala imao preko 20 rock bendova sa značajnim izdanjima i isto toliko aktivnih autorskih bendova. A tu je i ,,Bedem Fest’’, koji po meni jednako doprinosi…
Parapet ovog ljeta ima u planu veći broj festivala, a za sada nas organizatori Lake Fest-a nijesu pozvali. Ukoliko se to desi, moguće je da se tamo gledamo… Ono što je sigurno je da ćemo se pojaviti premijerno na Bedem Festu u septembru, a postoje realne mogućnosti da nas čujete na Morinjskoj i Trebinjskoj gitarijadi i čak na nekim jazz festivalima.

U toku razgovora prosto se nametnulo pitanje koju vrstu muzike privatno sluša naš sagovornik.
E to je možda najteže pitanje. Kad slušam muziku kriterijum mi nije pravac, već ono šta ta muzika prenosi ili govori i na koliko konkretan način je to postignuto. Mnogo stvari volim i mnogo stvari me pokreće i inspiriše… Ako bih tražio neke opise onda bi to bila ozbiljna, duboka, emotivna, transcendentalna muzika…

Da li imate nekog muzičkog uzora?
Ima ih mnogo… Frank Zappa, Jaco Pastorius, Peter Gabriel, Nicolas Holmes, Kornelije Kovač… svak na svoj način.

Na pitanje u čemu pronalazi inspiraciju za svoje stvaralaštvo, Aleksandar je bio i više nego jasan:
U životu, prirodi. U pričama raznih ljudi, u knjigama… U snovima. U ljudima i životinjama…

Poznato nam je da paralelno sa karijerom radite i kao edukator u srednjoj muzičkoj školi Vasa Pavić. Da li među Vašim učenicima postoji neko koga u budućnosti vidite u nekom bendu, koji će njegovati muzički pravac sličan Parapetu?
Među mojim učenicima u školi vidim buduća imena koja će biti poznata na umjetničkoj sceni, neka od njih na alternativnoj ili rock sceni, ali sve njih na svoj individualan način. Uskoro izlazi i CD njihovih autorskih kompozicija, a da li je moj stil na njihov rad ostavio nekog manjeg traga sami zaključite 🙂

Ne znamo koliko je šira javnost upoznata sa programom Kulturnog centra Gavroche, možete li nam reći nešto više o tome i da li trenutno postoje aktuelnosti vezane za sam program?
To je jedna fenomenalna priča kakva je u Crnoj Gori trebalo da se davno javi. Škola savremene muzike, obučavanje bendova i edukacija u savremenim muzičkim pravcima su programi koji se podučavaju u skoro svim evropskim zemljama i krajnje je vrijeme bilo da se i mladima kod nas nešto takvo pruži. Naravno, ta priča zavisi od broja zainteresovanih a promocija i kurs kreću u drugoj polovini februara. Obrađivaće se svi savremeni stilovi i svi instrumentalci su dobrodošli: bubnjari, basisti, gitaristi, klavijaturisti, klasičari, vokali…

 

Nijesmo mogli a da ne pitamo sagovornika kako je moguće uskladiti sve te obaveze.
Angažmana je stvarno mnogo i to uspijevam najviše zbog ljubavi prema svemu tome i što mi ništa od toga ne pada teško, dovoljno je samo naći vremena za sve i stvari funkcionišu…

Koliko važnu ulogu ima Vaša porodica u svemu ovome?
Moja porodica ima veoma važnu ulogu u mojoj muzičkoj karijeri, dvojako pozitivnu… Njih dvije (žena i kćerka) su mi bezuslovna podrška sa jedne strane, a sa druge neiscrpna inspiracija.

Kako Vaša supruga reaguje na popularnost koju imate među pripadnicama nježnijeg pola, s obzirom na to da upravo veći dio te populacije dolazi na Vaše nastupe?
Ne bih rekao baš da većinu publike tu čine pripadnice nježnijeg pola, mislim da se tu radi o izjednačenosti. Možda kad bi Parapet svirao glam rock ili neku vrstu ,,zabavne’’ muzike, onda bismo mogli da pričamo na tu temu… Ovako, mislim da je ovo pitanje mnogo bolje uputiti Sergeju Ćetkoviću 🙂

Poznat je stereotip da su rokeri ”operisani” od sporta, odnosno da ne prate zbivanja na sportskoj sceni, međutim, sudeći po Vašem primjeru definitivno demantujete tu predrasudu, s obzirom na to da ste veliki fan londonskog Čelzija i generalno fudbala?
Kod mene bi se moglo reći da sam operisan od praćenja sporta osim fudbala. Fudbal pratim od malih nogu veoma aktivno, a kroz fudbalski klub Čelzi navijam za Englesku prijestonicu. Ne propuštam Ligu šampiona 🙂
Da li praktikujete neki sport u slobodno vrijeme?
Pomalo se bavim aikidom. Ako se to može nazvati sportom.

Pripremajući se za ovaj intervju došli smo do saznanja da se Aleksandar oprobao i u plesnim vještinama.
Plesao sam negdje do sredine srednje škole. Volio sam standardne plesove i bilo je nekih rezultata ali sam sa tim prestao kad sam otkrio muziku kao ljubav.

Volite li da čitate? Koju knjigu biste preporučili našim čitaocima?
Čitanje mi predstavlja veoma bitan dio života. Preporučujem čitanje klasika i što više čitanja. Od poslednjih stvari koje sam pročitao (a vjerovatno sam trebao davno) značio mi je Heseov ,,Demijan’’. Takođe Sartrova drama ,,Đavo i Gospod Bog’’ može se direktno primijeniti na društvo kakvo je trenutno. Rijetko se oduševim novijim knjigama, ali mi se mnogo svidjela ,,Oči mjeseca’’ od Roberta Caka.

Zašto je bitno da čovjek njeguje pozitivne misli?
Zato što je to jedini način da se duhovno probije iz tame koja preovladava u ovom vremenu. Pri tom ne mislim na pozitivne misli tek tako, na ,,biranje lakšeg puta’’… Misliti pozitivno je teško i do takvog stanja i sposobnosti treba doći, a dotle je put obično trnovit i često se do tog svjetla stiže kroz tamu. Iskrenost prema sebi samome igra veoma bitnu ulogu u toj čitavoj odiseji. Po meni samo sreća može biti rezultat ovakvog ,,putovanja’’. Slučajno si ovim pitanjem dotakao jednu od glavnih tema albuma Parapeta na kom trenutno radimo, a to je nagoviješteno i prvim singlom ,,Prejake svjetlosti’’.

Da li je ključ uspjeha znati čitati ”znakove pored puta”?
Ključ uspjeha je trud i istrajnost i kao i u svemu drugom – ljubav. ,,Znaci pored puta’’ su tu da nam pokažu put do nas samih, a time smo postigli svaki uspjeh.

 

Da li nam možete nešto reći o zdravoj ishrani, s obzirom na to da ste vegeterijanac i neko ko je veliki ljubitelj prirode?
U prirodi nalazim većinu odgovora u najvećim dilemama u koje zapadam. Posebno u životinjskom svijetu… zato sam odlučio da izađem iz lanca ishrane u kom su životinje hrana. Što se tiče zdrave ishrane pristajem na ideju apsolutno sirove ishrane iako ni sam još uvijek to ne uspijevam da postignem. Stara izreka je: ,,Ono si što jedeš’’ i mislim da u zavisnosti od onog što unosimo u organizam većina stvari u našim akcijama i osjećanjima biva manifestovana.

Poznato je da među mladim Nikšićanima postoji veliki broj onih koji imaju interesovanje za stvaranje bendova i muzike čijem žanru pripada i Vaša. Da li možete da im uputite neke korisne savjete?
Nikad ne pravite kompromise. Nikad ne govorite ako nemate šta da kažete. Ako imate nešto da kažete, neka vas ništa ne spriječi. To je vaše pravo. Rokenrol je vaše pravo.

Na koje asocijacije pomislite kada čujete riječ ”Nikšić”?
Umjetnost. Duh. Individulanost… ali i nepravda. Grad sa previše potencijala i originalnosti, a premalo prilike da to pokaže i iznjedri. U svemu tome taj grad nije jedini krivac. Stvari koje se po malo dešavaju poslednjih godina su super, ali ne priznajem ništa dok se ne vrati puni sjaj ovom gradu. Dolaze nove, bolje generacije…

Ne znamo koliko ste upućeni u koncept našeg portala, a s obzirom na to da su naša ciljna grupa mladi Nikšića, a cilj informisanje, edukacija i uticaj na njihovo konstruktivno razmišljanje, kako Vam se čini ta ideja?
Edukacija, mladi, konstruktivno razmišljanje… za to mogu reći samo da imate moju punu podršku. Dio ste talasa koji sam gore pomenuo kao noviji u poslednje vrijeme u našem gradu, a taj talas Nikšić gura na bolje.

Za kraj razgovora Aleksandar je imao vrlo sugestivnu poruku za nas:
Sačuvajte objektivnost i nezavisnost.