Da neki ljudi ostaju veliki i nakon krhke ovozemaljske egzistencije potvrdio je Omaž Dinu Tuzoviću ─ piscu, novinaru i publicisti koji je zadužio naš grad, ne samo novinarskim radom, već i postojanjem koje dokazuje da je bio čovjek plemenitog srca i istinski zaljubljenik u grad pod Trebjesom.
Omaž je održan u sali Onogošta sa početkom u 18h, a uvodnu riječ je imao Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar Društva crnogorskih novinara, koji je prisutne bliže upoznao sa radom i stvaralaštvom Dina Tuzovića, ističući da je Dino pisao knjige o crnogorskim planinarima i sportu. Na osnovu toga, danas možemo čitati njegove monografije: ”Fudbal u Nikšiću”, ”FK Sutjeska Nikšić”, ”Devedeset godina nikšićkog fudbala”, knjigu o SDP ”Javorak”. On je bio čovjek ”kojeg je vjerovatno poznavao Leso Ivanović kad je pisao pjesmu ”Ljudi sjenke”, jer je koračao tako tiho i imao srce za sve”, naglasio je Đurović i u svom izlaganju potvrdio da ”’samo rijetki gledaju u nebo, ne da broje zvijezde nego da odu malo dalje”. Mi smo sigurni da Šemsudin Dino Tuzović u beskrajnom krugu vječnosti vidi više od drugih.
Dino je bio jedan od osnivača Crnogorskog društva novinara, kao i sekretar Društva prijatelja i poštovalaca Nikšića, ˈˈneko ko je posebno volio Nikšić i ta ljubav mu je bila uzvraćenaˈˈ, saopštio je Radovan Raco Mijanović.
Čedo Vukotić, predsjednik Društva crnogorskih novinara, osvrnuo se na istoriju crnogorskog novinarstva u kojoj Dino ima svoje duboko utemeljenje. ”Jedan je od prvih novinara koji je pisao za tek osnovani Radio Nikšić, najviše je pisao o sportistima kojima je posvetio nekoliko knjiga”, rekao je on.
Biografija Dina Tuzovića, prema riječima Đurovića, govori o ˈˈčovjeku koji je život i profesiju posvetio Nikšiću, ali tu su i podaci da je dobitnik više nagradaˈˈ, a 2006. godine i najznačajnije ─ Nagrade oslobođenja Nikšića, ˈˈ18 septembarˈˈ.
Izlaganja svih prisutnih su pokazala da u sjećanju na Dina Tuzovića ne može biti vremenske granice ─ tu se spajaju i prošlost i budućnost, ono što je bilo i ono što će biti. Ovaj vrhunski hroničar i publicista vječno će živjeti u jedino trajnoj kolektivnoj memoriji naroda koji vječno pamti neke od svojih najboljih ljudi.
Kao jednog od najboljih, Dina je opisao Željko Rutović, kulturolog i teoretičar medija, smatrajući da je on svojim životnim djelom dosegao same vrhove Himalaja.ˈ’Mi smo samo oni koji se sjećaju i oni kojih će se sjutra neko sjećati. Izvan toga je sve praznina, bezdan ličnog, sujetnog, materijalnog, politikanskog interesa koji guta ljude i vremena, gurajući ih u provaliju gdje nema ljudi i stvaralaštva”, zaključio je Rutović.
Omažom je potvrđeno da Nikšić neće zaboraviti one koji su svojim radom i kulturnim djelovanjem uzdigli njegovu herojsku dušu koja je pomalo i duša svih nas.
