Novak Koprivica

Vjerujući da terapeutski djeluje i ljekovito brani pored svakodnevnog kreiranja uzansi istančanog spoznajnog modela vrijednosti, ovog puta pod božjom zvijezdom i altruističkim nabojem pišem o porodici ploveći lađom koja je svoj teret namjerila da vuče u pravcu tradicionalnih ovacija.

 

Familijarni tragovi i običajni kadrovi, nažalost, danas manjkaju. Njihova etika je zarivena duboko poput balčaka, zagonetno. Ideju takvog povjerenja su ljudi izvrgli ruglu i pretvorili u otužnu neistinu.

Koliko god bio nemoderan i ,,zatucan”, pokušaću da se borim za ovu treću stranu i sudbinu manjine, a i njenih prava. Nego, zašto bi mene to zanimalo? Ovo je tematski optimistična tema pa hajde da baš o takvoj pišem!

Od malih nogu sam, što se kaže, naučen da nesebično cijenim i nepresušno čuvam familijarni ženerozitet i porodičnu filantropiju. Istina, ni dan-danas nisam odustao od istih – i dalje sam borac za njihovu slobodu. Zamak i zakutak u koji sam proniknuo i duhovni eliksir koji posjedujem nikom ne dam, pravovjerno i iskreno ga čuvam!

Nikada nisam i nikada neću, siguran sam kada to napišem ili izgovorim, upoznati galantnije ljude od onih sa kojima živim i bitišem. Osobe su to koje vide i osjećaju, stimulišu i vjeruju, emotivno njeguju, srčano čine, žive i vole a i žive da vole!

Tata – pomiren i sveden čovjek o čijem ćudoređu i čistom obrazu ne treba govoriti – panagija mog djetinjstva čije ću duhovne slasti sjutra širokogrudo prenijeti svom sinu. Mama – žena borac vaspitanja i kulture čija snaga sažima trenutak i pretvara ga u amblem miloduhnog vijenca. Manevar je roditeljske ljubavi i anđeoski oreol brižne požrtvovanosti. Dvije mi mlađe sestre – dvije ikone mog odrastanja i sazrijevanja pred kojima se molim, one su moj prirodni duh zajedništva po srcu. Njihov poriv presudno utiče na to da lebdim u etru svjetlosti. I da, naravno ja – i ja sam latica ovog cvijeta koji ponekad zna da se blago povije, ali se ne da, jaka je njegova stabljika, svet je njegov korijen!

Nije ni čudno, a ni mistično što sve ovo pišem suočen sa tajnom koja se zbiva u duši vjernika. Upravo zbog ovakvog svetog amaneta i duhovne klice sam Bogu zahvalan i sudbinskoj knjizi blagodaran!

Samo se nadam da ću lično uspjeti u budućnosti da vratim sve ono što je rađeno u moju korist. Kist je u mojim rukama i red je da norme, principe i načela sa jednog lista poglavlja uvedem u okvir veličanstvene knjige bez distance jer, porodica je iznad svega!