Nikola Kalezić: Prve narodne pjesme naučio sam još prije nego sam naučio da čitam

 

Nikola Kalezić, naš dvadesetpetogodišnji sugrađanin talentovani je guslar. Predsjednik je udruženja “Radovan Bećirović Trebješki” iz Nikšića, a pored guslanja i pjevanja izrađuje gusle. U razgovoru sa nama Nikola govori o ljubavi prema guslama, o gostovanjima, planovima…

Zašto baš gusle od svih instrumenata?

Jos kao dijete javila mi se ljubav prema našoj narodnoj epskoj poeziji, a iz nje kasnije i ljubav prema guslama, odrastao sam uz đedove i dok su mojim vršnjacima u tom periodu bajke i basne bile osnovna literatura ja sam odrastao uz priče o čojstvu i junaštvu i uz narodnu poeziju. Prve narodne pjesme, koje danas pjevam uz gusle, naučio sam još prije nego sam naučio da čitam, tako sto mi je đed recitovao, a ja sam se trudio da pamtim.

Ko te je naučio da guslaš i možeš li opisati prva osjećanja koja su se javila kada si uzeo gusle?

Nakon ovog mog prvog sretanja sa narodnom poezijom, prošao je jedan period u kom sam ja nastavio da čitam i učim pjesme i naravno slušam gusle, ali nijesam pomisljao da bi i ja mogao da se oprobam, međutim dok sam bio u srednjoj školi dogodio mi se jedan susret sa sada već velikim drugom i prijateljem Nikolom Terićem koji je izvrstan guslar. Kroz priču sam mu rekao da volim narodne pjesme, a i da me privlači taj zvuk gusala, pa me je on pozvao da dođem kod njega i poslušam njegovo pjevanje. Naravno otišao sam, bio oduševljen njegovim izvođenjem, a nakon njegovog pjevaja on je stavio gusle na moje krilo i bukvalno me nagovorio da ja pokušam, bilo mi je malo neprijatno i imao sam tremu, ali u tom momentu javila mi se velika želja da i ja pokusam da te pjesme koje znam, interpretiram uz zvuke gusala.

Koliko je teško guslati i koji savjet smatraš “zlata vrijednim”?

Nakon ovog mog prvog sretanja sa guslama, uslijedio je dug period mog učenja i vježbanja. Imao sam više slobodnog vremena tada nego danas, pa su gusle na mom krilu provodile i po 5-6 sati dnevno. Mojim ukućanima nije baš bilo lako slušati tada te moje početke, jer bilo je najviše nekih ne akusticnih zvukova, ali imao sam podršku ukućana, a pogotovo đedova, tako da nijesam odustajao. Danas to naravno mnogo ljepše zvuči, ali svaki slobodan trenutak koristim za druženje sa ovim instrumentom, tako da u prosjeku provedem svaki dan po sat vremena družeći se sa guslama i nikad mi nije teško jer sam to uvijek radio sa velikom ljubavlju. A što se tiče savjeta, kad je u pitanju guslanje, najviše se postiže velikom vježbom, dok kod pjevanja, slušaoci bolje čuju nego ja, pa mogu da ukažu na neke detalje koje treba ispraviti, ali “zlata vrijedan” savjet koji sam dobio od starijih kolega bio je taj da ne trebam nikog da kopiram, pa sam zahvaljujuci tome izgradio sopstveni stil pjevanja.

Znamo da se kroz gusle čuje zvuk predaka, junaštva i istorije. Koje pjesme ti najčešće izvodiš? Imaš li neku koju posebno voliš?

Pa postoji veliki broj jako dobrih tekstova, ali pjesma koja meni uvijek probudi veliku emociju i najviše volim da je pjevam i slušam je “Pogibija Blaža Boškovića” a napisao je Radovan Bećirović Trebješki. Ona govori o tragičnoj sudbini vojvode bjelopavlićkog Blaža Boškovića koji je bio jedan od napopularnijih ljudi svog vremena u Crnoj Gori, a i govori o pohodu Crnogoraca na Skadar, sto je meni jedan od najdraže čitanih djelova naše istorije, a ja vučem korijene iz Bjelopavlića, pa mi se nekako u toj pjesmi sve poklopilo.

Šta misliš o zastupljenosti ovog instrumenta među mlađom generacijom? Otkud, možda, otpor prema ovom starom čuvaru naše tradicije kod tvojih vršnjaka?

Pa i kroz istoriju nikad nijesmo imali neki veliki broj guslara, jednostavno gusle su ozbiljna tema i mlađe generacije neće u te teme da ulaze, ali uvijek imamo izuzetaka. Danas je broj mladih guslara na veoma zavidnom nivou, a i nadamo se da će ih biti jos više.

Da li si, možda, član nekod udruženja koje okuplja guslare i koliko možeš da naučiš od starijih kolega? Šta te najčešće savjetuju?

Predsjednik sam udruženja “Radovan Bećirović Trebješki” iz Nikšića. Društvo postoji vec 9 godina. Sljedeće godine proslavljamo jubilej od 10 godina postojanja. Okupljamo se u parohijskom domu u Nikšiću. Napravili smo veliki broj koncerata u Nikšiću, a najveći broj se pravio u humanitarne ili donatorske svrhe. Smatram da smo najaktivnije društvo u našem gradu. Malo nas je korona virus omeo na tom našem putu organizacija guslarskih večeri, ali ove godine smo već ogranizovali jedan donatorski koncert za izgradnju crkve sv. Ilije u Banjanima, pa se nadam da se evo već sad sve vraća na pravi put.

Da li si napisao neku pjesmu?

Nijesam se nikad oprobao u tome.

Koliko truda i odricanja treba da bi neko imao uspješnu guslarsku karijeru?

Već sam i ranije napisao da sam nekad i vježbao po 5-6 sati dnevno, danas je to svedeno na nekih sat vremena, ali opet ponavljam koliko god da je potrošeno vremena i koliko god odricanja je potrebno, kad se nesto sa ljubavlju radi ima neku svoju posebnost.

Da li imaš još neke hobije i šta voliš da radiš u slobodno vrijeme?

Pa pored guslanja i pjevanja, ja i izrađujem gusle. Moji otac i đed bave se stolarskim zanatom u slobodno vrijeme, a i ja sam još od malih nogu ušao u taj zanat. Oni nikad nijesu pokušavali da prave gusla, a ja sam uvijek maštao o tom podvigu, pa sam sa 18 godina počeo da pravim prve gusle, i pravio sam ih 6-7 mjeseci. Danas iza sebe imam sedamdesetak napravljenih gusala koje sam prodavao po cijelom svijetu, ali najviše kupaca je bilo iz Crne Gore. Zaista najljepše se osjećam kada sam u svojoj radionici i stvaram taj instrument. Mogli bi u nekom narednom intervuu reći i nešto vise o izradi gusala jer sam u posljednje vrijeme aktivniji u radionici nego na bini.

Ko su tvoji uzori i od koga dobijaš najveću podršku?

Uvijek sam u životu gledao da nemam nekih velikih uzora, nego sam išao nekim svojim putem, ali svakako veliku podršku imam od članova mog udruženja, a posebnu podrsku sam uvijek dobijao od nikšićke publike, pa mi je to davalo snagu za neki dalji rad.

Pretpostavljamo da si do sada imao dosta nastupa. Koji ti je najdraži i kako publika reaguje na tvoje stihove?

Pa zaista bih istakao sve nastupe u sali Nikšićkog pozorista, nikšićka publika je što se gusala tice najbolji veliki poznavalac tog instrumenta. A i istakao bih svoje nastupe na akademijama u manastiru Stanjevići, gdje se uvijek okupi veliki broj ljudi koji cijene gusle, a otac Jefrem Dabanović uvijek ispoštuje ulogu velikog domaćina i organizatora. Tu sam stekao poznanstva sa mnogo velikih ličnosti iz crkve, sa sadasnjim mitropolitom Joanikijem, Matijom Bećkovićem i jos pojedinim poznatim ličnostima.

Poruka za mlade

Pa možda najbolje da završim sa onim Njegoševim stihovima iz “Gorskog vijenca” a neka to bude i poruka:

“Đe se gusle u kuću ne čuju,
Tu je mrtva i kuća i ljudi” .

 

D.N.