Opšte je poznato da je Nikšić grad iz kojeg potiče veliki broj talenata, uspješnih mladih ljudi. Jedna od njih je i Katarina Lukovac, naša perspektivna sugrađanka. Odličan student, ima 21 godinu, i uspješno se bavi manekenstvom dugi vremenski period. Porazgovarali smo sa njom o ovom pozivu.
Kada se u tebi probudila ljubav prema manekenstvu?
Manekenstvom sam se počela baviti još od malih nogu, tačnije sa pet godina kada sam upisana u školu manekenstva. Međutim, u meni se ljubav prema manekenstvu probudila tek kasnije, kada sam kao odrasla osoba mogla da spoznam kakve mi je dobre stvari ova profesija donijela. Modeling je imao veliki uticaj u kreiranju mene kao ličnosti. Smatram da on može odlično usmijeravati jednu djevojčicu da postane dama u svakom smislu te riječi, od držanja tijela i lijepog hoda, njegovanja svoje prirodne ljepote, do rada na sebi u duhovnom smislu. Nasuprot današnjem vremenu koje djevojčicama u pubertetu nameće da moraju izgledati po određenom šablonu, modeling ih uči da prihvataju sve svoje nesavršenosti i da su lijepe upravo zato što si posebne i prirodne.
Kad si doživljela prvi uspjeh na ovom polju?
Svaku saradnju i angažman koju sam imala do sada mogu smatrati uspijehom, ali kao najveći izdvajam to što sam predstavljala svoju zemlju na internacionalnim takmičenjima. Drago mi je da je ono što radim i što jesam prepoznato kao kvalitet i van granica Crne Gore. Posebnu čast osjetila sam kada sam dobila poziv za Fashion Week u Milanu, na koji, nažalost, nijesam bila u prilici da odem.
Ko je tvoja najveća podrška u bavljenju maneknestvom?
Moja najveća podrška su moja porodica i moji prijatelji. Koliko god da se trudim da budem samostalna i nezavisna, podrška meni bliskih ljudi će mi uvijek biti potrebna. Moji roditelji su bez ikakvih prigovora prihvatili svaki poziv i angažman koji sam dobila, a koji se meni dopao. U moru ponuda, uvijek sam znala da odvojim primjereno od neprimjerenog i da se ponašam u skladu sa svojim godinama. Nikada mi novac nije bio glavni motiv i zbog toga sam ostala na pravom putu. Baš iz tog razloga oni nikada nijesu sumnjali u mene i bezuslovno su podržali svaki moj izbor.
Da li bavljenje manekenstvom iziskuje odricanja, i koja su to?
Bavljenje manekenstvom nameće određeni način života, ali smatram da to nije obavezno. Modeling zahtjeva i putovanja i boravak u drugim zemljama, ali ne bih to posmatrala iz perspektive odricanja u smislu odlaska od kuće, već mogućnost da se upoznaju različite kulture i narodi i steknu lijepa iskustva. Od modela se zahtjeva da budu bez ikakvih estetskih korekcija, tetovaža i vještačkih elementa, ali ni to ne tumačim kao odricanje, već kao način za očuvanje prirodnog i unikatnog izgleda pojedinca. Postoji i mit da su manekenke često podložne raznim dijetama i izgladnjivanju, to je daleko od istine, bar u mom slučaju, ali svakako modeling jeste poziv za zdrav način života i zdravu ishranu.
Da li si se ikada bavila nekim sportom?
U osnovnoj školi sam se oprobala u par sportova i mogu reći da nijesam bila loša u tome. Razlog zašto nijesam istrajala jeste taj što bavljenje sportom zahtjeva dosta odricanja, obaveza i svakodnevnih treninga. Taj tempo nijesam mogla ispratiti, jer sam imala veliki broj obaveza što se škole tiče, bila sam uključena u mnogo sekcija i učesnik raznih takmičenja. Mogla sam se rekreativno baviti sportom, ali ne i posvetiti mu se kako treba. Zbog toga sam izabrala modeling kao hobi, jer nije dinamičan kao sportske discipline i daje prostor za obavljanje školskih obaveza, koje su mi tada bile prioritet u odnosu na sve ostalo.
Imaš li još neki hobi?
Posebnu ljubav gajim prema umjetnosti, iako se to ne bi moglo primijetiti na prvi pogled kada sam ja u pitanju. U osnovnoj školi se istakao moj smisao za recitaciju poezije, a kasnije i za stvaranje rime. Već godinama pišem, ali nemam želju da to objavljujem. U slobodno vrijeme volim i da slikam, ali takođe za svoju dušu. Tokom mog bavljenja modelingom vremenom se rodila simpatija i prema fotografisanju. Uvijek bi me na snimanjima i foto sesijama zanimalo kakav je to pogled sa druge strane objektiva, a skoro sam i saznala. Nabavila sam opremu neophodnu za početak bavljenja ovim poslom i time ispunila još jedan svoj cilj, da budem fotograf.
Koji je tvoj najskoriji uspijeh?
Pored uspijeha koje sam postigla u dosadašnjem školovanju i modelingu, izdvojila bih to što pokrećem svoj mini biznis. Kao što sam već istakla, odavno mi je pažnju privlačila fotografija i njom sam skoro počela amaterski da se bavim. Planiram da to podignem na viši nivo, pa svakodnevno nadograđujem svoje znanje iz ove oblasti. Uskoro otvaram sopstveni foto studio i nadam se da ću imati uspijeha u ovom poslu jer je to nešto što zaista volim i o čemu odavno maštam.
Gdje vidiš sebe za 10 godina?
Sebe za deset godina vidim kao karijerno ostvarenu osobu koja se posvetila porodici. Voljela bih da nađem partnera koji će moći da prati moj tempo života i sa kojim ću zajedno od naše djece izgraditi dobre ljude. Razlog zašto ovako mlada pokušavam da napravim uspijehe u poslovnom svijetu jeste taj da bih kasnije svu pažnju mogla posvetiti svojoj porodici. Smatram da čovjek do svoje tridesete godine treba da stvara, a nakon toga da uživa plodove svoga rada.
Koju skolu pohadjas?
Završila sam osnovnu i srednju školu u Nikšiću i oba puta bila dobitnica diplome ,,Luča”. Sada studiram u Podgorici na Fakultetu političkih nauka, smjer Medijske studije i novinarstvo. Nadam se da ću se po završetku studija zaposliti u struci, a posebno me privlači televizijsko novinarstvo i bavljenje voditeljskim poslom, za šta mi niz godina iskustva u modelingu može dodatno pomoći.
Koja je tvoja poruka za mlade?
Moja poruka za mlade jeste da pažljivo izaberu svoj životni put, da imaju viziju i budu istrajni u onome što vole, da mudro prave izbore i da ne žale kada ulažu u svoje znanje i edukaciju.