Mileva Gojković, učenica II razreda Srednje Ekonomsko – ugostiteljske škole u Nikšiću, postigla je brojne rezultate na literarnim takmičenjima. Uspjeh ove mlade djevojke najbolje svjedoče nagrade koje konstantno pristižu na njenu adresu.
Mileva je osvojila 3. mjesto na regionalnom takmičenju na temu “Čist grad, sad!”. Zatim je učestvovala na takmičenju “Banjalučki pjesmoboj 2022” u Banjaluci, gdje je ušla među privih šest takmičara, u veoma jakoj konkurenciji. Osvojila je takođe, treće mjesto za najbolji rad na temu “Prirodne ljepote moga grada – naselja”.

Postavili smo joj nekoliko pitanja, na koje nam je srdačno odgovorila.

Kada se u tebi probudilo interesovanje za pisanjem?

Interesovanje za pisanjem počelo je već u osnovnoj školi kao rezultat čitanja i maštanja. Od djetinjstva voljela sam da istražujem svijet knjiga, njihove imaginarne, etičke i stvarne strane. Pisanje je postalo jedan od neizostavnih hobija kada su se ređali prvi pismeni zadaci iz maternjeg jezika još u 4. i 5. razredu Osnovne škole ,,Mileva Lajović – Lalatović’’. Svidjela mi se forma sastava koju sam kasnije proširila u priče, a onda krajem osnovnog obrazovanja ustalila i formu pjesama koje su tada predstavljale novo polje za mene.

 Da li si i u osnovnoj školi osvajajala nagrade na literarnim takmičenjima?

U osnovnoj školi više sam voljela da svoja pisana djela ostavljam za sebe, iako su moj talenat uočili nastavnici. Tek krajem 8. i u 9. razredu učestvovala sam u takmičenjima kojih nije bilo mnogo zbog tadašnje pandemije virusa. Sumirajući sve, u osnovnoj školi sastave sam ostavljala za svoju dušu, a u srednjoj školi sam odlučila da ih podijelim sa svijetom.

Kako se osjecas povodom toga da si bila dio jednog vaznoh takmčenja?

Veoma sam bila iznenađena kada sam dobila obavještenje da ću biti finalistkinja takmičenja ,,Banjalučki pjesmoboj’’ zbog činjenice da sam pjesme napisala u slobodno vrijeme ne obraćajući pažnju na formu i kvalitet pjesama. Poezija za mene predstavlja slobodan prostor u kome riječima mogu da iskažem emocije inspirane bilo kojom stvari ili prilikom koja mi je metaforički rečeno ‘’pala’’ na um u tom trenutku. Sama organizacija takmičenja bila je predivna s obzirom na činjenicu da je ovo bilo tek drugo po redu. Zaista je velika čast biti dio takvog takmičenja i ne samo zbog tog takmičarskog dijela, već zbog iskustva i događaja koji će mi zauvijek biti velika uspomena. Sama pomisao na to da ću se naći u društvu velikih pjesnika, odnosno Pere Zupca, Toda Nikoletića i Milice Bakrač, bila je dovoljna da učini događaj upečatljivim i još ljepšim. Stekla sam mnoga poznanstva i dobila pohvale i naravno, zlatne injekcije koje bole pri ubodu a štite nas od virusa-kritike koje ću čuvati u mislilma kao savjete vrijedinije od svih nagrada. Ova prilika je zaista bila nešto što ja, kao mala djevojčica nijesam mogla ni da sanjam, a nadam se da će biti još ovakvih manifestacija i u našoj državi. Izostavila sam naizgled svima najbitniji element, a to je da sam prošla u treći-finalni krug takmičenja i tu zavrišila isto. Može se reći da sam bila tako blizu, a tako daleko, ali to za mene nije bilo bitno. Što se mene tiče, relevantna činjenica bila je da sam iskristila priliku da kao neko ko je tek napravio prve one najriskantnije korake u polju pisaca, uspjela da steknem jedan lijep doživljaj i savjete koji će mi poslužiti za dalji napredak u polju pisanja.

Mileva Gojković

Kako tvoja okolina reaguje na tvoj uspjeh?

Okolina pozitivno reaguje na moj uspjeh, ali se njihova reakcija zasniva na čestitkama. Ja ne pišem da bih dobijala čestitke, već da bih uticala na mlade da razvijaju svoje potencijale i talente, kao i da ih svi kao zajednica podržimo u tome.

U kome nalaziš najveću podršku za svoj rad?

Najveća podrška mi je porodica u svim trenucima. Osim porodice kao najveće karike u mom životu, veliko hvala bih uputila svim nastavnicima iz osnovne škole ,,Mileva Lajović ̶ Lalatović’’, kao i srednje Ekonomsko-ugostiteljske škole. Naravno, najveće hvala upućujem mentorki Vesni Josipović koja je prepoznala i podržala moj talenat, kao i razrednoj starješinski Veri Lalatović koja je imala velik uticaj na moje samopouzdanje i pružila neizmjernu podršku mom umjetničkom stvaralaštvu.

Da li imas jos neko intersovanje osim pisanja?

Osim pisanja i čitanja kao predspozicije za isto, volim da učim strane jezike i istražujem nove kulture. Tako da sam ovim interesovanjem uspjela da naučim osnove turskog i španskog jezika, ne računajući one koje sam izučavala u školi (engleski i ruski). Takođe, posebno interesovanje imam za azijske jezike i kulture (kineski, japanski i korejski) koje ću, nadam se, u skorijem period detaljnije izučavati. Osim jezika interesuju me i predmeti iz oblasti prava i kriminalistike, što je rezultat i oblasti koju pokriva moj srednjoškolski program. Takođe, posebno volim sedmu umjetnost-film koja će kasnije možda uticati na to da osim epike i lirike razvijem i polje drame (pisanja scenarija i istraživnaje oblasti glume).Skoro sam počela da se bavim ekologijom i principima cirkularne ekonomije. Mogu reći da sam veoma svestrana ličnost bazirano na činjenici da me mnogo oblasti interesuje.

Imaš li nekog koga bi izdvojila, čiji te radovi inspirišu?

Što se tiče poezije izdvojila bih djela Desanke Maksimović, Alekse Šantića, Vitomira Nikolića i Aleksandra Lesa Ivanovića. Vezano za epiku veoma volim klasike, odnosno djela Iva Andrića i Meše Selimovića Takođe za naš prostor nepoznato polje fantastike i naučne fantasitke razvijam oslanjajući se na strane autore.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme provodim najčešće u porodičnom okruženju, volim da putujem, istražujem i upoznajem nove predjele. Volim da prisustvujem kulturnim manifestacijama kao i da provodim vrijeme u prirodi.

Da li si odlučila šta ćeš da nastaviš posle srednje škole?

S obzirom da pohađam Ekonomsko-ugostiteljsku školu, tj. program Pravno-administrativni tehničar, još uvijek nemam neko precizno određeno zanimanje, ali će ono najvjerovatnije biti iz oblasti prava ili kriminalistike. Pisanje bih razvijala kao hobi koji će možda postati potencijalan posao, Pomenula bih i činjenicu da bih voljela da studiram u svojoj zemlji ukoliko prilike za moje zanimanje budu povoljne, u suprotnom vjerovatno bih obrazovanje nastavila u inostranstvu.

Mileva Gojković

Koja je tvoja poruka za mlade ljude?

Moja poruka za mlade ljude je da vjeruju u sebe bez obzira na ocjene, mišljenja drugih ljudi i neuspjehe koji znaju biti veoma teški. No, bitno je znati da uvijek postupamo pravedno, oslanjajući se na neka moralna načela i intuicije, imamo nadu koja će nas voditi ka uspjehu. Razvijajmo empatiju bez osuđivanja i bez obzira na različitosti pružimo pomoć i podršku svima. Možda većina nas ima plan da život nastavi u nekoj drugoj državi, ali relevantno je da sreću ne tražimo na tuđoj zemlji ukoliko zapustimo naše korjenove i porijeklo. Zaista je teško poboljšati naš svijet, koji je nažalost pun nepravde i željom za materijalnim, ali bitno je da ukoliko već želimo da imamo ispunjen život pođemo od poboljšanja međusobnih odnosa i razvitka naše ljudskosti, saosjećanja i komunikacije, pa onda i stvaranja pogodnih prilika u našoj zemlji koji će nam biti ljepši nego neki tropski predjeli. Razvijajmo humanost, kulturu, umjetnost, dijelimo znanje i izgradimo mostove ruku koji će poštovati ljudska, moralna, vjerska, zakonska načela a ne materijalne i finansijske zidine objektivnosti, jer mi nijesmo roboti već ljudi.