Miloš Đurđevac: „Vaskrsenja ne biva bez smrti“

Smrt se često spominje u negativnom kontekstu, označavajući kraj življenja i besmisao života. Isusovim vaskrsenjem, smrt preuzima ulogu konduktera pri našem prelasku iz zemaljskog u nebesko carstvo, sve pod velom novog i neviđenog, ali i te kako poznatog.

Kao po pravilu, mlad čovjek ne razmišlja o smrti, pun je elana, volje i želje za napretkom. U poznom periodu života, ljudsko biće postaje svjesno prolaznosti sebe i svega okolnog, pa se perspektiva naglo mijenja. Osjećaj spokojstva i sigurnosti nestaje, a njihove pozicije u prsima zauzimaju nemir i strah. Da se duša sjedinila s Bogom, do ove promjene ne bi došlo. Dosadno „ali“ postaje sve češći gost u podsvijesti čovjeka i ruši mozaik stvaran godinama unazad. Sam čovjek svjestan je svojih čula, kao i da izostanak jednog ne znači nestanak svih ostalih. Ne vidjeti Boga golim okom ne znači ne vjerovati u njegovo postojanje.

Ne moramo vidjeti, čuti ili dodirnuti, ali možemo osjetiti, a mirna duša spoznala je Boga svom svojom dobrotom. U molitvi, dijalog sa Bogom ne obavljaju oči, uši i tome slično, već duša. Ne vidjeti i ne ćuti ne znači ne osjetiti. A duša je, nakon razgovora sa Bogom, i pročula i progledala. Suština vjere nije dokazati, već vjerovati. Zato, život ne treba shvatiti kao jednu šansu, koju po svaku cijenu treba iskoristiti i uživati u ovozemaljskim grehovima. Na ovaj svijet treba gledati kao na podijum, koji nam daje šansu da se dokažemo na djelu i učinimo sebe i sve oko sebe boljim. Tada nam smrt neće predstavljati problem. Bićemo spremni da se žrtvujemo zarad dobra, kao što se Isus, Sin Božiji, žrtvovao za sve nas. Bićemo spremni da pređemo blatnjave puteve neuspjeha i maglovite predjele nepoznatog.

Bićemo spremni da tuđe živote postavimo ispred svojih, opraštajući drugima, dajući svojoj duši obrise neprolaznog i umiriteljskog. Duša ne može vaskrsnuti ako prije toga ne umre, a umrijeti zarad sveopšteg dobra najveći je simbol požrtvovanosti. Vaskrsenje je pobjeda, a smrt više ne predstavlja strašan pojam.

Dovesti sopstveni život u rizik radeći dobro ne predstavlja propast, već pobjedu. Biti osuđen noseći svoj krst najveći je podvig, smrt je onda duši nagrada i znak da će naći mir u novom životu.

Miloš Đurđevac