Miloš Đurđevac: Rumenilo jabuke

Razvijala bi se jabuka i mamila sladokusce na zalogaj svog sočnog ploda, da nije taj isti plod ubran mnogo ranije.

Plod nije dostigao vrhunac svog zanosa, a već je dospio u korpi nekog razdraganog djeteta. Prekriven kariranim parčetom stolnjaka, zeleni se ili zuti, a crvenilo nikada neće poprimiti. Prerano je dospio u tuđe ruke i oduzeta mu je vrhovna snaga svog postojanja. Peteljka se uvija, a list sa nje opada, pa se čini da je jabuka svjesna svog položaja i trenutnog statusa.

Ne samo da nije rumena, već nije ni slatka kao što bi bila da se zadržala na grani bar još neko vrijeme. Sočnost njene srži bio bi idealan mamac za gurmane, a kora bi se lako topila na usnama degustatora. Međutim, ovaj scenario je sada nerealan. Ne samo da bi kasnije jabuka više koristila, već ona ni sada nije uzeta zbog nekog smislenog cilja. Ubrana je brzinom kojom je misao obuzela dječiju svijest, pa je sada njena svrha veoma upitna.

Momenat upliva mladosti u zreliji život morao bi se desiti shodno godinama, ali današnje vremensko poglavlje ne odaje takav utisak. U želji za svijetom odraslih, mladost vene. Prevremeno kretanje sa cilja znači diskvalifikaciju, a tako nešto doživljavaju i današnje mlade generacije.

Trudim se da simbolički objasnim čovjekove mane i potrebe koje iziskuju česte greške. Iza svake naizgled jednostavne priče krije se silueta čovjeka, a pravi čitalac odmah je uoči.

Miloš Đurđevac