Miloš Đurđevac: Normativni potez
Ništa se ne bi valjalo obavljati samo radi forme, bez želje i volje za radom i sa blagim teretom na misli.
Završiti posao samo da bi se moglo reći da je okončan je uzaludno. Bez ideje da se kroz ovaj rad dođe do određenog cilja, bez napretka na bilo kom životnom polju, čovjek živi i ne mijenja se. I ne može ostati imun na promjene koje opaža, iako misli da je nedodirljivo biće. Baš zato što čovjek, za razliku od ostalih stvorenja, ima um kao jedan od vodećih aduta u življenju, mora djelovati prije svega na sebe i pokušavati prvo promijeniti sebe, pa okolinu. A ne mijenjati se, u vremenu kad se sve oko čovjeka iz sekunde u sekund mijenja, znači u određenom momentu nestati sa mape ljudskog postojanja.
Sistemi ljudskih poslovanja oslanjaju se prije svega na posao radi forme, gdje je mastilo prosuto po papiru važnije od samog obavljenog rada. Gubi se smisao svakog poteza napravljenog u takvom režimu i daje se loš primjer budućim generacijama. Nemoguće je očekivati bolje ako posao gledamo na način da se samo formalno obavi, bez jasnog cilja i suštine.
Postajemo neodlučni u bitnim momentima, ne bez razloga. Besciljno lutamo sivilom koje smo sami stvorili, a trgnuti se možemo samo oslobađanjem od društvenih normi koje stvaraju ćorsokake.
Miloš Đurđevac
