Ksenija Perišić je naša talentovana sugrađanka. Završila je Srednju muzičku školu, odsjek solo pjevanje, učestvovala na brojnim takmičenjima na kojima je postizala zapažene rezultate. Kako kaže ima veliku podršku porodice, profesora, prijatelja, ali posebno ističe zalaganje, trud i majčinsku ljubav mentorke, prof. Diane Floršic Marković.
Ko je Ksenija? Možeš li nam reći nešto više o sebi?
Ksenija ima 19 godina, i odnedavno je brucoškinja Muzičke akademije u Sarajevu. Djevojka koja je uvijek u životu osluškivala svoje snove, njegovala i unapređivala talenat uz vjetar u leđa koji su joj pružale njena porodica, mentorka i prijatelji. Privatno, neko ko voli da se druži, ko cijeni porodične vrijednosti i trajna iskrena prijateljstva.
Koliko dugo se baviš muzikom?
Muzikom se bavim od svoje šeste godine, kad sam i upisala Muzičku školu i to je bila u tom trenutku moja najveća želja. Mnogo sam srećna što ta želja nije ostala u domenu hobija, već je prerasla u ono što ja danas jesam i što ću tek biti.
Šta je za tebe muzika/solo pjevanje?
Muzika je za mene jedna od najbitnijih sfera mog života, jer sam od malih nogu posvećena tome i sastavni je dio svega što radim. A odluka da u srednjoj školi upišem solo pjevanje je došla spontano i jako mi je drago što je trenutno baš to ono u čemu se pronalazim i uživam.
Učestvovala si na brojnim muzičkim takmičenjima na kojima si osvajala nagrade, da li ima neka koja ti je posebno draga i značajna?
Svaka nagrada koju sam do sada osvojila ima posebno mjesto i svaka mi je jako bitna, jer je za samo pojavljivanje na takmičenju nevezano za plasman potreban ogroman trud i odricanje. Posebno bih izdvojila nagradu sa II Državnog takmičenja u oblasti muzičke umjetnosti gdje sam osvojila 3. mjesto u izuzetno jakoj konkurenciji.
Nedavno si održala svoj Maturski koncert, kakvi su tvoji utisci?
Moram istaći da mi je dugo trebalo da mi se slegnu utisci jer je to bio moj prvi cjelovečernji koncert i osjećala sam veliku odgovornost. Uživala sam u svakom trenutku tog nastupa i taj osjećaj koji sam tada doživjela tokom koncerta i nakon njega sigurno nikada neću zaboraviti. Trudila sam se da prije svega interpretacije odabranih kompozicija budu onakve kakve sam željela da budu, a zatim i da svu svoju emociju prenesem publici najbolje što sam mogla. Reakcija mojih profesora, kolega i svih koji su te, za mene magične noći bili prisutni u koncertnoj sali i mnogo pozitivnih kritika nakon koncerta govore da sam u tome i uspjela.
Da li imaš tremu prije nastupa?
Kao mala imala sam ogromnu tremu sa kojom sam se mukotrpno borila i koja je nekad znala da utiče na moje pjevanje. Međutim vremenom kroz nastupe došla sam do toga da je nemam uopšte, sem naravno pozitivnu koja uvijek postoji i koja je čak i poželjna, jer je znak odgovornosti prema onome što radim.
Učestvovala si i u Mjuziklu “Ljepotica i zvijer”, kakvi su tvoji utisci sa tog projekta?
Prvi put sam se susrela sa tako kompleksnom pričom i mislim da mi je taj projekat donio mnogo toga korisnog. Biti glavna uloga u mjuziklu je ogromno iskustvo i nešto što mi u budućnosti može jako pomoći jer sam prije svega imala priliku da pjevam sa orkestrom i glumim. Sve je za mene bilo novo, jako izazovno, u nekim trenucima možda i nemoguće, ali mislim da smo svi zajedno iznijeli projekat na najbolji način. Veoma sam zahvalna profesorima koji su mi pružili priliku da se u ovome oprobam i koji su vjerovali da ću to učiniti na najbolji mogući način. Svakako je to nešto što ću zauvijek pamtiti i smatrati svojim početkom.
Da se ne baviš muzikom, čime bi se bavila?
Nikada nisam razmišljala o nečemu drugom, muzička škola je bila moja jedina želja, već sa 10 godina znala sam da želim samo to.
Da li imaš podršku okoline i čija podrška ti najviše znači?
Podršku koju imam poželjela bih svima, od porodice, prijatelja, profesora. Svi su sa mnom u ovome, što je za mene veoma važno, bez njih ne bih bila to što jesam. Ipak, jedno ime moram izdvojiti a to je moja mentorka, prof. Diana Floršic Marković. Njena posvećenost, trud, rad, razumijevanje cijele moje ličnosti i majčinska ljubav utkane su u mene i tako će biti uvijek.
Kakvu muziku privatno slušaš?
Volim da slušam baš sve, u zavisnosti od događaja, društva, atmosfere…
Da li misliš da je talenat presudan za bavljenje muzikom?
Naravno mislim da je talenat u muzici bitan, ali iskustvo mi govori da je to samo 40%, a ostalo je rad, vježbanje, upornosti i istrajnost.
Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Upisala sam Muzičku akademiju u Sarajevu i veoma se radujem daljem školovanju.
Poruka za mlade Nikšićane i Nikšićanke?
Čime god odlučite da se bavite i koji god put izaberete budite uporni, posvećeni i uživajte u tome.
