Nakon što je odradio pripreme sa ekipom Budućnosti, Nikola Korać ipak je došao u grad pod Trebjesom. Zajedno sa Igorom Jovovićem, on je sada na strani Sutjeske.
Korać je 185cm visoki plejmejker, koji dolazi iz Mornara, gdje je prošle sezone prosječno bilježio 13,1 poen, 4,8 asistencija, 3,4 skoka i 1,8 ukradenih lopti po susretu. 29-godišnji Bjelopoljac je bio najbolji strijelac Barana u Balkanskoj ligi sa 15,2 poena u prosjeku, a uz taj učinak je imao i 6,3 asistencije, 3 skoka i 1,4 ”krađe” na 9 osigranih susreta. Razgovarali smo sa Nikolom nakon što je donio produžetke našoj ekipi koji su bili presudni u utakmici protiv Budućnosti.
Kako se osjećaš kao neko ko je upravo donio produžetke Sutjesci protiv ekipe kojoj je ovo trebalo da bude 16. pobjeda? Da li je to upravo i san dječaka koji počinje da trenira?
Ne bih baš sebe isticao u prvi plan jer je čitava ekipa zaslužna i za produžetke i na kraju za pobjedu. Mi igrači živimo za ovakve utakmice, interesantne, neizvjesne, pune naboja, pred punom dvoranom.
Kako gledaš na činjenicu da su utakmice Sutjeske među najposjećenijima u ligi?
Naravno da mi prija da igram pred punom dvoranom, kao uostalom i svim ostalim igračima. To je dodatni motiv da što bolje odigrate i ta atmosfera vas gura da radite nekad i bolje stvari neko što zaista možete.
Da li misliš da se dolaskom novog trenera poboljšala igra Sutjeske ?
Dolazak trenera je unio veliko osvježenje u ekipu ali i dozu ozbiljnosti i jačeg treninga.
Da li si saglasan sa konstatacijom da je Sutjeska imala bar još tri kvalitetna igrača u rotaciji da bi igrala sledeće sezone u Evro kupu?
Nijesam saglasan sa sa tom konstatacijom o tri pojačanja, jednostavno mislim da smo i sa ovom ekipom mogli to da uradimo uz malo sreće. Od toga su nas dijelile dvije pobjede. Svi znaju da smo najkasnije od svih počeli pripreme, da smo imali problem u nekim bitnim utakmicama sa povrijeđenim igračima, da smo neke utakmice gubili bukvalno u zadnjim sekundama. Sve je to imalo svog uticaja.
Bjelopoljac nam je nešto više rekao i o svojim košarkaškim počecima.
Kada si i zbog čega počeo da treniraš košarku?
Počeo sam sa 12 godina. Vjerovali ili ne, bio sam dosta mali i majka me je poslala da treniram košarku kako bih malo porastao.
Ko su tvoji idoli i čije poteze „skidaš“ na terenu?
Idol mi je uvijek bio Kobi Brajant a od naših igrača istakao bih Miloša Teodosića. Iskreno ne skidam ničije poteze ali volim na treningu da bacim ponekad neki “crazy assist”.
Čega si se sve odrekao zbog košarke i da li žališ za nečim što si mogao, a nijesi ostvario zbog posla kojim se baviš?
Ne žalim ni zbog čega jer volim košarku i ona mi je dala sve u životu. Žrtve je bilo i to dosta, ali sve je to normalno.
Šta bi poručio dječacima koji odluče da krenu tvojim stopama?
Savjetovao bih im da se isključivo bave košarkom, ako to stvarno vole i da onda što više treniraju i vjeruju u sebe jer će se to kad tad isplatiti.
Sa Nikolom smo se dotakli i drugih tema.
S obzirom na to da su ciljevi portala Mladi Nikšića informisanje, edukacija i uticaj na konstruktivno razmišljanje mladih, kako ti vidiš tu čitavu priču?
Ideja je odlična. Ja sam uvijek za to da se klincima skrene pažnja i da se na vrijeme edukuju i usmjere ka zdravim vrijednostima. Nije bitno da li je to sport, muzika, ples ili škola, bitno je samo da nije ulica, droga, kocka, “Farma”, “Veliki brat” i slično.
Gdje provodiš slobodno vrijeme u Nikšiću?
U Nikšiću svaki dan pijem kafu u kafiću Pekara. Uveče rijetko izlazim, kao i ostali igrači, jer nemam vremena.
Koju vrstu muzike najviše voliš da slušaš?
Slušam sve živo.
A šta je sa hobijima?
Dok traje sezona od hobija jedino upražnjavam gledanje filmova.
Pričali smo i sa Nikolinim saigračima, kojima anegdote nijesu jača strana, ali su za njega imali samo riječi hvale.
Draško Albijnaić je kroz osmjeh rekao da se ne može sjetiti nijedne anegdote, ali ono što je bitnije od toga jeste da je Nikola dobar saigrač i prije svega drug.
Vukota Pavić kazao je da su on i anegdota dva svijeta ali da je Nikola jako dobar momak, prostije rečeno, “pošteni Bjelopoljac”.
Nikola je u dosadašnjoj karijeri nastupao za Jedistvo, OKK Beograd, Igokeu, White Eagles (Švedska), Kožuv Gevgelija, Teodo i Mornar.
V.P.