Bunari propadaju, put i vodovod u obećanjima
Selo Praga nalazi se na svega 19 kilometara od centra Nikšića i njegovi mještani kažu da su „na pragu“ grada. Žitelji Prage ističu da je zbog nebrige nadležnih svake zime sve manje onih koji ostaju u svojim domovima. Kažu da od nadležnih uzalud traže poboljšanje uslova života, a oni osnovni, poput vodosnabdijevanja i puta, još uvijek su samo u obećanjima.
Praga je bezvodan kraj, naglašava mještanin Milivoje Radulović, nemaju čak ni izvora, ali imaju bunare koji propadaju. Dva su na katunu Igrišta u podnožju planine Vojnik i više nijesu u upotrebi. Bunar Kujovac sagrađen je prije oko 150 godina i žiteljima Prage služio je, kako za vodosnabdijevanje u selu i na katunu, tako i za napajanje stoke. Ne upotrebljavaju ga poslednje dvije godine jer se počeo urušavati.
“Obrušila se jedna strana, nekih trideset kvadrata. Zvali smo policiju jer smo mislili da je neko to namjerno urušio, ali su utvrdili da je erozija tla razlog. Obavijestili smo i Opštinu i molili da se to sanira. Nije to velika investicija, a nama bi mnogo značilo. Kažu da su taj projekat, sa jednim vodopojom u Banjanima, kandidovali kod Ministarstva poljoprivrede, ali naš nije prošao”, ističe Radulović za „Dan”.
U ime mještana opet je, kazao je on, ovog proljeća tražio od Opštine da nešto učine i bunar, koji se vodom puni od atmosferskih padavina, poprave, ali mu je predočeno da je period pandemije, pa je preče pomoći siromašnom stanovništvu „nego popravljati bunare“.
“Obrušila se jedna strana, nekih trideset kvadrata. Zvali smo policiju jer smo mislili da je neko to namjerno urušio, ali su utvrdili da je erozija tla razlog. Obavijestili smo i Opštinu i molili da se to sanira. Nije to velika investicija, a nama bi mnogo značilo. Kažu da su taj projekat, sa jednim vodopojom u Banjanima, kandidovali kod Ministarstva poljoprivrede, ali naš nije prošao”, ističe Radulović za „Dan”.
U ime mještana opet je, kazao je on, ovog proljeća tražio od Opštine da nešto učine i bunar, koji se vodom puni od atmosferskih padavina, poprave, ali mu je predočeno da je period pandemije, pa je preče pomoći siromašnom stanovništvu „nego popravljati bunare“.
“Predsjednik Opštine Veselin Grbović čujem govori kako će i u Pragi iz vodovoda poteći voda. Dovešće je uz stranu iz Vidrovana, a naši bunari, koji bi nam pomogli dok se to ne desi, propadaju. Mislim da je ta priča predizborno obećanje, jer svako hoće od naroda da uzme glas, obećaju pa kad prođu izbori niko nas više i ne vidi, navodi on.
Na Igrištu je još jedan bunar, kapaciteta čak 250 kubika, sagrađen je prije oko 60 godina, ali ni on nije u upotrebi. Mještani kažu da zbog toga brojni Pražani i ne izdižu na katun. Niko više ovdje ne drži konje, a kolima je teško doći do katuna. Od magistrale preko katuna pa do sela ima cesta duga oko tri kilometra. To je šumski put, probijen negdje 1953. godine, za potrebe ŠIK „Javorka“ koji je u ovom rejonu sjekao šumu. E, kad je nestalo šume, nestalo je i brige. Ne tražimo mi da ga Opština u potpunosti popravi, već neka naspu materijalom one kritične dionice, ali ni to nam ne može biti”, ogorčen je Radulović.Rajko Musić kaže da je u selu bilo tridesetak domaćinstava, danas zimuju samo četiri. Svi su nekada izdizali na katune, a sada samo rijetki. Ne čudi se onima koji su otišli, jer u Pragi nema osnovnih uslova za život, a selo je Bogom dano za poljoprivredu i stočarstvo.
“Da imamo vodovod, prvi bih otvorio farmu, ovako sa bistijernom koja je od 70 kubika, ne smijem da rizikujem više od dva grla jer čim su suše vode nema ni za lijek. Da je pribaviš treba novca, a da bi imao novac treba da radiš i zaradiš ga. U ovakvim uslovima nema tog rada koji bi potkprio taj trošak. Da imamo solidan put i vodu, vratili bi se mladi, a i zahvaljujući magistrali imali bismo turista, a onda bi bilo svega”, kazao je Musić.
Na Igrištu je još jedan bunar, kapaciteta čak 250 kubika, sagrađen je prije oko 60 godina, ali ni on nije u upotrebi. Mještani kažu da zbog toga brojni Pražani i ne izdižu na katun. Niko više ovdje ne drži konje, a kolima je teško doći do katuna. Od magistrale preko katuna pa do sela ima cesta duga oko tri kilometra. To je šumski put, probijen negdje 1953. godine, za potrebe ŠIK „Javorka“ koji je u ovom rejonu sjekao šumu. E, kad je nestalo šume, nestalo je i brige. Ne tražimo mi da ga Opština u potpunosti popravi, već neka naspu materijalom one kritične dionice, ali ni to nam ne može biti”, ogorčen je Radulović.Rajko Musić kaže da je u selu bilo tridesetak domaćinstava, danas zimuju samo četiri. Svi su nekada izdizali na katune, a sada samo rijetki. Ne čudi se onima koji su otišli, jer u Pragi nema osnovnih uslova za život, a selo je Bogom dano za poljoprivredu i stočarstvo.
“Da imamo vodovod, prvi bih otvorio farmu, ovako sa bistijernom koja je od 70 kubika, ne smijem da rizikujem više od dva grla jer čim su suše vode nema ni za lijek. Da je pribaviš treba novca, a da bi imao novac treba da radiš i zaradiš ga. U ovakvim uslovima nema tog rada koji bi potkprio taj trošak. Da imamo solidan put i vodu, vratili bi se mladi, a i zahvaljujući magistrali imali bismo turista, a onda bi bilo svega”, kazao je Musić.
Izvor: Dan
