BAJOVA MILICA, Iz knjige "Pričaj đede"

Bajo Nikolić čuveni hajdučki harambaša i junak.Opjevan je u mnogim narodnim pjesmama a i Vladika Rade ga je ovjekovičio u Gorskom Vijencu kad reče za njega-

“Soko Bajo sa trides’ zmajeva.
Mrijet neće dok svijeta traje…”
Iz sela je Rudinica iz Pive a živio je u vrijeme svetoga Vasilija Ostroškog slava mu i milost.To ti je neđe oko hiljadu i šesto i neke godine.Nije samo živio u vrijeme sveca nego je sa njim bio i veliki prijatelj.Sveti Vasilije kad doznaj kretanje Turaka dojavi Baju a ovaj ih začekaj.I sam je svetitelj ispod mantija nosio oružije.Bila teška vremena i borba neprestana.
Imao je Bajo kulu između Perasta i Orahovca.Kamena kula na nekoliko tavana tik uz more.Zidana kamenom na vrstu.Lijepi tesanik je dovlačen iz zaleđine a neimari su bili Dalmatinci. Nadaleko poznati i priznati majstori kamenom.Kažu da je zidana sa krečom koji je bio u zemlji zagašen preko dvades’ godina,pa sve miješan kreč,pržina i jaja s’ varenikom.Posigur je tako bilo.Ne bi ona opstala tolike vjekove da nije tako vješto i majstorski zidana.Radove je nadgledao sam Bajo.Kad bi majstor izveo neki nadprozornik ili dovratnik lijepo,onda bi Bajo mu na ćoš zveknuo zlatnik,pa se stoga i njima mililo raditi.
Jedom jedan majstor misleći da Bajo ne vidi ugradi jedan ćošnik nakrivo.Bajo mu reče:
“Ja dobro neviđu ali mi se čini da malo to nije kako treba.”
A Dalmatinac odgovori:”Gospe mi harambašo s’ porad toga što ti nevidiš moga’ bi sajdžija biti duše mi.”
Tu je Bajo boravio zimi.Imao je pobratima Lima koji je kažu imao kulu naspram njegove sa druge strane zaliva.Danas nema te Limove kule niti se poznaje ali je ostala priča da je Bajo kad mandarine sazrenu od svoje kule Limu bac’o do njegove.Velika je razdaljina pa je vrlo teško bilo dobaciti ali oko Baja su kružile razne legenda kao i ona da je preskočio Pivsko oko.Vrag će ga znati jeli to sve tako ali legenda i dalje živi a i Bajova kula stoji kao spomenik toga vremena.
Preživjela sve ratove i zemljotrese stoji kula i prkosi vremenu.Jednom je samo Ban Mujo Sočica obnovio.Promijenio joj građju i pokrivku a zid nije imo okošta dirati.To je bedem nerazrušivi baš k’o što je bio i sam Bajo.
Kad ti Sočica potegni da obnavlja kulu pravoslavni živalj negodovaše.Kažu đe da muhamedanac harambaši obnavlja kulu ali im objasniše da njega zovu Mujo poradi nekih stvari što mu se ocu vojvodi Lazaru neodržavahu đeca pa ga tako zovu a ime mu je Risto.
Nego oko kule ima i legenda koja je i dalje živa i koju Bokelji i svi Peraštani i danas pričaju.A sve se to zbilo ovako.
Ljeti bi Bajo četovao po Crnoj Gori i Hercegovini.
Napadao turske karavane i sela uzimajući bogat plijen.Đe bi se god čuo vapaj raje koja pišti iz okova harambaša bi digao četu pa u pomoć pristigao.Turcima je brzo postao strah i trepet a raji svjetionok slobode i spasa.Uz ime Bajo brzo se prikači i nadimak Pivljanin.
Sa svojih tride’s hajduka svuda je stizao pa poče da kruži priča da za njega sablja ne prijanja a i zrno od olova ga zaobilazi.
Spasi jednom i Manstir Pivu a u Goliji ubi odžu i Džamiju obali.Ma ne bih vam deset čela da pričam ispričao sva njegova junaštva i slavne dane i megdane.
Jednom Bajo ode niz Hercegovini i silan plijen ugrabi.Osilio bio beg Čengić i raju na muke udarao.Kad mu dopanu glas on ti digni četu te plijeni Čengića.Ugrabi mnogo i turskoga roblja pa i jednu sinovicu begovu.Mlada bula a lijepa.Naočita i vitka Baju odmah zape za oko.Zaigra mu srce junačko ali čast i obraz mu ne dadoše da išta pomišlja a kamoli da bilo ko šta pokuša od hajduka njegovih.Čak je ne zatvori u podrum sa ostalim robljem no joj dade posebnu kamaru u kuli.Kad bula prođi pored njega a zašušte dimije i stane zveket bisera i zlatnika Baja ti uhvati neka posebna jeza.Iz dana u dan on se i zagleda u nju.Živo mu je srca zanijela bila pa ne mogaše smirom mirovati nego sve nekud iz kule po vazdan izlazaše a kasno dolazaše.Nije ni ona bila spram njega ravnodušna.Zagledala se i ona bila u njega pa se stalno motala okolo.Snila bula da je Bajo brkom pomiluje a na prsa široka privije ali mu nije mogla nikako reći.
Beg ti Čengić preko kapetana konta Vickovića saši vezu da Bajo vrati roblje za veliki otkup što Bajo i učinje.Kad otkup Turci doćeraše na ugovoreno mjesto na granicu između Mletačke i Turske sve ti se završi za tili čas.Ali se bula istrže Turcima i obrati se Baju sa riječima:
“Harambašo!Ako bi bilo po mojoj odluci ja ne bi išla sa njima no s’ tobom ostala u kuli a sreći mojoj nebi bilo kraja.Za svo vrijeme mog boravka ti mi na čast đevojačku nijesi udario a primjetila sam da su ti oči lećele kud bi ja kročila.I moje srce se prikovalo za te pa odluči sam.Sve sam spremna zbog tebe i tvoje ljepote ostaviti.”
Harambašu iznenadi bula.Nađe se u čudu.Milo mu što se ovo zgodi,kao da je priželjkiv’o ovakav obrt.Sve se odvija kako bi i sam želio.Ali kako da prizna i potvrdi što bula reče da je primjetila njegov zaljubljeni pogled na nju.Zar on oprobani i dokazani harabaša i junak,koji je bedeme obaro a u meterize uskak’o,nasjek’o se glava a preživio i topovsku đulad,bio neosvojivi šanac pa da sad prizna da ga osvoji srce đevojačko.Razgleda okolo i viđe da svi gledaju i čekaju njegov potez.Bi mu teško.Da je kakav Turčin znao bi kako.Sablja na sablju pa ko šta makne a ovako…Najzad zavika:
“Ako si tako odlučila ti ostani!”
To izreče i okrenu četu niz brdo ka Perastu.Za njim hajduci sa konjima natovarenim bogatim otkupom i bulom koja ne iđaše no letijaše.Sve skakuće k’o srna a vidno raspoložena.Bajo nekabuli no prvi ide i odbija dimove rezane škije iz čubuka.Stigoše na obalu morsku a Bajo s hajducima podijeli bogate darove.Kad sve bratski podijeliše u tome se svi vidno zadovoljni i raziđoše.A bula ide za njim pa pravo u kulu oboje.Kad uđoše i zatvoriše velika vrata podupriješe palangom Bajo joj se obrati:
“Bila vesela jesi li ti pri sebi?Što onako postupi ako tako ne misliš?”
“Mislim harambašo duše mi moje a zbog tebe sam rada i u vašu vjeru ugaziti i sve drugo učiniti što treba.”
Šta je dalje bilo i kako je harambaša reagovo Perast je saznao kad jednog dana zazvoniše zvona sa crkve svetoga Đorđa u Orahovcu đe pop vjenča Baja i bulu.Ona poljubi krst časni i prihvati vjeru pravoslavnu i dobi ime Milica.Kako se prije zvala niko nezna ali u narodu osta Bajova Milica.
Kažu da je sa harambašom živjela u velikoj ljubavi.Kad bi on otišao niz Hecegovinu da ratuje s Turcima ona je strijepila a kad je bio u Perastu tada bi kula procvjetala.Zajedno bi često zagrljeni na najgornjem prozoru kule sa one strane što gleda u more gledali dugo niz morsku pučinu.Česti su bili ti trenuci njihove sreće.Ali Bajov nemirni duh i čežnja da pomogne narodu svome da se oslobodi od turskog ropstva stalno je prekidao te lijepe trenutke.
Kad Šenđer vezir udari na Crnu Goru da je satre i pregazi a ugasi tu jedinu luču slobode na Balkanu Bajo ti stade na vrh gore Vrtijeljke da mu ne da.
Tih krvavih dana crnogorska plemena i ako duboko podjeljena i zavađena s’ krvnom osvetom zakrvljena ipak se skupljahu da se odupru mrskom osvajaču.Izabraše Baja za gospodara zemlje crnogorske.Gopodara koji će se posle pokazati da nije vlado ni hevtu dana zemljom a zašto?
Šenđer ti ljuljni silu da spali Cetinje i manastir Ivanov a Bajo na Vrtijeljku dočekaj ga te ti tu zametni bitku.Turci su odbijeni ali i sam Bajo Pivljanin slavni i legendarni junak tu gine i postavlja tvrdi kamen temeljac na gori Vrtijeljci kao svjetionik slobode.
Dođi ti poklisar u Perast i donesi tužni aber da je Bajo sa trides’ hajduka junački pao u odbrani otačestva.Kad vijest dopade Milici ona je bila na onom istom prozoru na vrh kule pa ništa ne rekavši samo se strmoglavi niz kulu.Pade Milica u more i nestade u morske talase.Jak jugo je bio pa tako nestade Milice koju nikad ne pronađoše.Uzalud su je tražili danima ali more duboko i široko proguta je zauvijek.Tako se završila ljubav Bajova i Miličina ali ne i legenda o njima.
Pred velike katastrofe i zla vremena,tu ispod same kule se čuju jezivi krici i ženski glas.Jauk je toliko prodoran i jeziv da svakog ko to čuje obuzima velika muka.To Milica tuguje za Bajom i predskazuje stradanja narodna.Jauk se čuo i pred početak prvog svjetskog rata i drugog a kažu da je pred sami zemljotres aprilski čak dva puta Milica upozoravala na zgibenije.
Legenda je i dalje živa a svoj smiraj harambaša Bajo Pivljanin je našao na Cetinje ispred Vlaške crkve.Na samom ulazu u crkveno dvorište koje je ograđeno puščanim cijevima i s’ lijeve i s’ desne strane ima po jedan stećak.Pod jednim počiva Bajo a pod drugim?Možda pod drugim je Milica!Konačno našla svog viteza i vječni smiraj ili i dalje luta morskim dubinama i žali svog Harambašu.