adolescencija i konformizam

Adolescencija označava psihološke promjene koje prate tjelesni razvoj u pubertetu. S pravom je rečeno da je pubertet djelo prirode, a adolescencija djelo čovjeka. To je period kada se napušta djetinjstvo, period izrastajuće odrasle osobe, za koju se nekad opravdano može reći da je “osoba na margini”.

Sve izraženiji zahtjevi za autonomijom dovode do izrazite konfrontacije sa roditeljima i drugim autoritetima s jedne strane, i prenaglašenog konformizma kada su u pitanju vršnjačke grupe.
Ulazak u adolescenciju nije lak ni za roditelje, ni za djecu, pa u vaspitavanju nerijetko dolazi do konfliktinih situacija, ali to nije nužno. Bilo kako bilo, važna je komunikacija. Roditelji moraju imati razumijevanja za svoju djecu, njihove želje, ciljeve, strahove i sve ostalo, kako bi im kroz odnos pun povjerenja, pomogli da izgrade samopštovanje koje se najteže, ali i najbolje gradi u “ludim godinama”.
Jedna naša sugrađanka kazala je da je povjerenje prema roditeljima i njih prema njoj, ono što joj je najviše pomoglo da oformi sebe.
“Vjerovala sam rodilteljima, ali i oni meni. Imala sam slobodu za mnoge stvari i valjda iz tog razloga nisam nikad imala tih ‘tinejdžerskih problema’, bez obzira na ‘bubice’ koje su me napadale. Trudim se tako da vaspitavam i svoju djecu koliko god da je teško. Iako su vremena drugačija, ljudkost je ostala”, navodi ona.
Djecu treba učiti da se druže i da je osjećaj pripadnosti bitan, ali ne po svaku cijenu. Roditelji mogu biti previše strogi, pa u tom odnosu su česti kažnjavanje bez objašnjenja, zanemarivanje potreba djeteta i nepotrebne zabrane. Ovo može dovesti do razvoja otpora, straha ili odbojnosti prema autoritetima, što prouzrokuje neprikladno ponašanje i školi, nesigurnost u društvu, ali i prilagođavanje grupama čije ponašanje može biti opisano kao društveno neprihvatljivo. Tada adolescenti u tim grupama traže zamjenu za autoritet ili postaju autoritet sami sebi, kako bi dokazali svoju samostalnost.
“Djeca često nepromišljeno naprave problem, ili iz afekta, ili da se dokažu u društvu, ali u tom periodu problemi nekad ne moraju da znače ništa. Adolescencija i transformacije tokom nje su čudo. Skoro svi smo u nekom trenutku bili neprilagiđeni, ali većina ipak nađe svoj put. A osim roditelja, tu igra i sredina značajnu ulogu”, objašnjava jedan naš stariji sugrađanin.
Da li je konformizam dobra ili loša stvar? Precizan odgovor na ovo pitanje ne postoji. Naša iskustva nam govore da može, a i ne mora biti loša.
“Djeca se često prilagiđavaju vršnjacima, nekad i previše. Da bi bili prihvaćeni, pod pritiskom društva upustaju su u rizično ponašanje. Isporbavaju alkohol, cigarete, drogu, nerijetko mijenjaju stavove i uvjerenja koji dolaze od kuće. Prihvataju i prostaju na stvari koje im suštinski ne prijaju, a takvo ponašanje nekad može da se preslika i u odraslo doba, kada ne bi trebalo da bude prisutno, već se odraslom osobom smatra neko ko je sposoban da brine o sebi i drugima, da snosi posledice svojih odluka i prihvati da nekad zaista ne pripadamo nekoj grupi, što ne znači da generalno i društvu nema mjesta za njih”, govori nam naša sugrađanka Jelena.
Takođe dodaje da konformizam nekada nije loš.
“Prilagođavajući se porodici ili društvu može da bude jako korisno nekada. Oponašajući okolinu, možemo naučiti mnoge stvari, od roditelja kako da kuvamo ili popravimo nešto, ili jednostavno način komunikacije i pristup ozbiljnijim stvarima. Ja sam uz društvo naučila kako sa se zabavim i kako da više cijenim sebe, da oni što sam naučila kući učvrstim. Tako da mislim da djecu ipak treba pustiti da uče iz iskustva”, kazala je Jelena.
Zbunjen svim onim što se dešava u njemu i oko njega tinejdžer kreće u potragu za sopstvenim identitetom. Promjene na emocionalnom i intelektualnom planu, promjena interesovanja, izranjajuće nove potrebe, sve češći sukobi i svađe sa roditeljima, samo su neke od poteškoća ovog doba. Ali uz trud, radi i dobru komunikaciju, ovi problemi se mogu riješiti ili bar ublažiti. Zato pričajte što više, dajte djeci slobodu izbora, budite tu za njih i kad pogrijše.
Greške nisu sramota. Na njima se uči i gradi.