Novak Koprivica: Nastaviću da sanjam sve dok ,,san ne transponujem u javu”

Novak Koprivica, sedamnaestogodišnji Nikšićanin, svojim radom, trudom i diciplinom, već je zavrijedio poštovanje šire javnosti, a u prilog tome govori i njegov veliki broj nastupa pred javnošću, televizijama, gostovanjima… Učenik je nikšićke Gimnazije, a kako je počeo, vjeruje i duboko je ubijeđen da će sebe okititi i lovorikom luče za dvije godine!
Naime, Novak se bavi fotografijom. Započeo je sa fotografisanjem nikšićkih krajolika, a u razgovoru sa nama govori o ljubavi prema fotografiji, uspjehu, planovima…

Kada i kako si se zainteresovao za fotografiju?

Sve je počelo još prije dvije godine kada su mi roditelji kupili dron koji je bio divotni ukras i centar, tih mjeseci isključivo mog miljea. Prvom prilikom se dron izgubio iz mog vidokruga već na domaku poletne staze i počela je daljina bez povratka. Želio sam da, upravljajući dronom, vidim horizontale i vertikale zemaljskog i vodenog svijeta naspram vazdušne mase i produžim i prevarim zemaljski hod! Očigledno je da sam uspio u tome! Savršenstvo beskraja i čežnja za visinama ka slobodi nebeskog prostranstva mi je podigla svekoliki elan za bavljenje fotografijom!

Šta najčešće fotografišeš?

Najčešće fotografišem prostor grada – nikšićke ulice, arhitektonska zdanja, prirodne ljepote, a u posljednje vrijeme fotografišem i proslave različitog tipa (rođendani, krštenja, mature i polumature…). Ipak, sve je počelo fotografisanjem prirodnih fenomena i pejzažnih razglednica grada jer Nikšić zaista zauzima posebno mjesto na karti svijeta. Ono što smatram da moje fotografije izdvaja od ostalih jeste posebna minucioznost, ,,sočnost” boja, šarm kontrasta i barokna elegancija suptilnosti.

Koliko je bitno poznavati i pratiti samu tehnologiju kada se čovjek bavi fotografijom? Pitanje se odnosi na fotografisanje, ali i digitalnu obradu.

Svekoliko! Permanentno smo okruženi poboljašanju tehnologije. Stvari se mijenjaju nevjerovatnom brzinom jer se kontura i srž tehnologije mijenja iz dana u dan. Tehnološki razvoj je kapisla za napredak čovječanstva i radi toga moramo kreativnije misliti kako bi se izborili sa izazovima koje taj tehnološki razvoj nameće.

Sve više mladih je zainteresovano za bavljenje fotografijom. Koliko je vremena i truda potrebno da neko postane profesionalni fotograf?

Primjetno je da je u spektru interesovanja mladim ljudima i fotografija jer ona upravo jeste dugme za pauzu života i dokument za čuvanje umnog oka! Da bi neko postao profesionalni fotograf potrebno je mnogo instanci preći, posjedovati gorštačku narav, biti unikatan i jedinstven i svakoj fotografiji dati oblik, izgled, ,,miris” i što je najbitnije, dati joj sebe!

Koliko vremena je potrebno da neko, ko je počeo da se bavi fotografijom i ima interesovanje dodje do neke rutine?

Ako neko to zaista voli i priželjkuje, nije potrebno mnogo vremena. U svakom poslu, pa i u fotografiji, najbitnije je da čovjek radi ono što voli. Uvijek je ta maksima bila nepogrješiv lakmus koji nikad ne omane!

Šta misliš o zaštiti autorskih prava i da li je danas moguće zaštititi svoj rad?

Mislim da autorska prava treba shvatiti
ozbiljno. Bez obzira na to da li se krše namjerno ili nenamjerno, mogu da dovedu do velikih novčanih gubitaka, ali i krivičnih kazni. Uz dovoljnu informisanost i niz regulativa, smatram da je svaki rad moguće zaštiti na valjan način.

Kako vidiš budućnost fotografije?

Budući da je ugledala svjetlost dana i da je upila svjetlost poput hlorofila, duboko se nadam da će fotografija i dalje biti pravi kompost i miris nade u budućnost, u dane koji dolaze i da će i dalje pomagati da na površinu isplivaju sve one nama svojstvene uporišne mrlje i lutanja.

Da li pored fotografije imaš i neki drugi hobi?

Interesantno je što upravo fotografija jeste moj hobi. Fotografija sigurno nije posao kojim ću se krucijalno baviti u budućnosti! Čovjek sam od riječi, principa i nerva i vjerujem da će mi RIJEČ otvoriti portal budućnosti! Snaga riječi i govora su utkani u moju ličnu istoriju jer vješto iznijansiranim i pogođenim riječima, izvađenim iz zaboravljene riznice, nižem rečenice kao najljepši, zlatni vez, koji se raskošno i tanano ispreslišava sa uspjehom pulsirajućeg života. Nisam ni znao ni slutio da će to biti bunar i izvor onog čime će se baviti u budućnosti. Moć logosa, odnosno svepočetka, je u njegovom neprekidnom trajanju. Stari Grci su vjerovali da sve što je bilo, sve što jeste i sve što će biti ima svoj tajanstveni logos, odnosno govor. Isto smatram i ja!!!

Planovi za dalje?

Planova ima mnogo, a najvažniji mi je imperativ da moju porodicu i mene zdravlje posluži! Zdravlje je zeleno svijetlo za planove matice i rijeke života. Zahvalan sam Bogu na svemu do sad! To je privilegija, koju neću nikome da povjerim i ustupim, ljubomorno je čuvam. Spreman sam da u bliskoj budućnosti donosim sudbonosne odluke u cilju poboljšanja životnog standarda, spreman sam na razna zaricanja i odricanja. Nastaviću da radim sa još većom borbenošću, hrabrošću i željom, uz znatno manje prepuštanja stihiji varljivog vremena sve dok ne počenem da lagano jedrim na paperju! Nastaviću da sanjam sve dok ,,san ne transponujem u javu”!

Šta bi poručio mladima koji žele da unaprijede neko svoje interesovanje i pretvore ga u ozbiljan posao?

Jedino što bih im poručio je da jezde spram nedogleda vasione, da imaju svoj tunel vizija, da otkrivaju nedosegnuto i neotkriveno, da im oči budu uprte ka nebu vapeći za sjajem sve dok njihov posao ne zasija kao nada vječno među zvijezdama!

D.N.