Upoznajte Tijanu Draganić našu mladu sugrađanku, nagrađivanu za prozu i poeziju, a i na takmičenjima u besjedništvu postigla je zapažene rezultate.
Ona je mlada, uspješna, svestrana. Privodi kraju master studije, a za sebe kaže da kroz život uvijek korača sa osmijehom. Član je književnog kluba Poenta poetika, a u životu joj najviše znači podrška majke.
O književnosti, besjedništvu, studijama psihologije i mnogim drugim temama razgovarali smo sa Tijanom, koja je napisala i zbirku pjesama “Nevoljena”, za koju kaže da je pisana u njenom svijetu koji je nekada teško razumjeti.
Kako bi našim čitaocima opisala sebe?
Opisala bih sebe kao intuitivnu, maštovitu, duhovitu i pravednu osobu koja kroz život korača uvijek sa osmijehom i zdravom dozom humora. Smatram da je duhovitost od iznimnog značaja kako za nas tako i za one koji se nalaze u našem društvu, jer kao što i osnova ove riječi ukazuje na odraz našeg dobrog, čistog, razigranog i oplemenjenog duha. U svakom trenutku volim i spremna sam da se igram sa riječima, mentalnim slikama i pojmovima. Izdvojila bih i to da sam ,,overthinker“.
Odakle ljubav prema poeziji?
Ljubav prema poeziji naslutila sam prije učenja pisma i savladavanja vještine pisanja. Tačnije, u svojim prvim sveskama imam zapise svojim ,,rukopisom“ gdje forma nalikuje na pjesmu ili tekst. Međutim, ljubav prema poeziji je u našoj porodici tradicija. Iako nikada nijesu pustili u štampu svoje radove, poeziju, odnosno prozu, i đed i moj otac su stvarali. Pomenutu poetsku tradiciju održavamo moje dvije starije sestre, Marija i Radojka, i ja, kao najmlađa od petoro djece. Takođe, poezija daje mogućnost da na jedan unikatan način, pomoću brojnih stilskih sredstava, prikažete različite teme, a time pokrenete svijest samog čitaoca. Kvalitetna poezija omogućava da izvučete najbolje iz nje i krenete korak ka nekom ,,boljem“ svijetu.
Kako bi opisala svoju poeziju?
Početak mog stvaranja vezuje se za ljubavnu poeziju. Džon Drajden je govorio da ,,Ljubav je najplemenitija slabost uma“, a ljubav je upravo neizbježan motiv u poeziji. Ipak, moja poezija je najvećim dijelom misaona, odnosno refleksivna. Poezija koju pišem je najčešće u slobodnom stihu. Teme se tiču samog čovjeka, njegovog postojanja, vrijednosti, onih pravih, koje u posljednje vrijeme smo skloni da „prepustimo“ zaboravu. Takođe, kroz stihove se prikazuju i preispituju moralna i duhovna strana čovjeka. Kroz svoju poeziju pokušavam uputiti kritiku, odnosno izraziti nezadovoljstvo, na brojne anomalije našeg društva, kao i nezadovoljstvo na nepravdu koja je često prisutna u prvim redovima, o bilo kom dijelu svijeta da govorimo.
Učestvovala si na mnogim takmičenjima i konkursima, da li ima nešto na šta si posebno ponosna?
Pored poezije, pišem prozu, zato bih izdvojila priznanja koja se tiču oblasti satiričnih priča. Nagrade za moje satirične priče, kroz koje pokušavam na jedan neobičan način izraziti svoj stav, su mi najviše prirasle srcu. Takav izraz mi je najprimamljiviji. Upravo prepoznavanje mog neobičnog izraza kroz satiru daje podstrek za dalje stvaranje u tom pravcu.
Da li imaš omiljenog pisca ili možda uzora?
Čitajući djela pisca, odnosno pjesnika, stičemo utisak kao da samog pisca upoznajemo. Kasnije, čitajući određene odlomke, možete da naslutite ko je autor takvih odlomaka. Umijeće jednog pisca upravo se prepoznaje po takvom upečatljivom, unikatnom i izdvojenom izrazu. Takav slučaj je sa stvaralaštvom Iva Andrića i Meše Selimovića. Izdvajam ih uvijek kao svoje omiljene pisce, gdje kroz čitanje njihovih djela koja obiluju bogatstvom izraza, uspijevam iznova da pronađem nove poruke i pouke, i uspijevam uvijek otkriti nešto novo, što u prvom čitanju nije bilo vidljivo. Zato, njihovo stvaralaštvo je za mene, a smatram i za mnoge, neiscrpno vrelo mudrosti.
Napisala si zbirku poezije “Nevoljena”, možeš li nam reći nešto o pjesmama u toj zbirci?
Da bi razumjeli moje stihove potrebno je sa strane ostaviti ružne emocije i čitati ih otvorenog i čistog srca, jer knjiga je upravo tako pisana. Pjesme kao cjelina su poslužile da prikažem da svaki čovjek može biti nevoljen bezbroj puta, ali da isto tako može biti voljen, a da nije toga ni svjestan. Potrebno je mnogo hrabrosti da volite nekog ko ima veliko srce i čistu dušu. Moja „Nevoljena“ je upravo takva. U knjizi možete pronaći kajanje jednog čovjeka koji nije imao hrabrosti da otvoreno voli ,,Nevoljenu” dok je u sebi gradio svijet u kojem je jedino ona opstala.
Pored književnosti, na takmičenjima u besjedništvu bila si vrlo uspješna. Možeš li nam reći nešto više o tome?
Besjedništvo je za mene posebna vrsta umjetnosti. Besjedništvo mi omogućava da u jednom povežem glumu, govorništvo i književnost. Najveći ,,benefit“ koji pruža jeste upravo moć ubjeđivanja koja je od iznimnog značaja kada govorimo o važnim temama, koje se tiču ne samo pojedinca, već i samog društva. Učestvovala sam tri puta na takmičenju u besjedništvu, gdje sam ostvarila određene rezultate, osvojivši drugo, treće i prvo mjesto. Nastupala sam sa svojim autorskim tekstovima (besjedama), a teme koje sam obradila bile su: suicid, sloboda i femicid, za koje smatram da su od izuzetne važnosti i da je neophodno svakodnevno imati ih u fokusu. Sa jedne strane, cilj govornika je upravo u tome da pokrene svijest onog preko puta njega, i da uspije da dopre do njegovog uma i srca. Ukoliko uspijete u tome, već ste odradili jedan dio posla, odnosno napravili ste pomak ka boljem, ukoliko uzmemo u obzir sve ono manje lijepo što se događa u našoj svakodnevici.
Uz sve to student si psihologije, da li ima neka zajednička nit koja povezuje sve ove oblasti?
Upravo pišem svoj master rad. Prije svega, ono što povezuje pomenute oblasti jeste to što onaj ko se njima bavi osnovno što treba da posjeduje jesu empatija i jaka intuicija. Psihologija kao nauka, u fokusu ima čovjekovu dušu, zatim ličnost, kao i različite psihičke procese, najuže rečeno. Poezija takođe ima ,,zadatak“ da prolazi kroz razumijevanje i istraživanje pomenutih aspekata, kako bi kroz inspiraciju i postojeći talenat, došla do konačnog kvalitetnog ,,proizvoda“, odnosno pjesme. Takođe, upoznati smo sa tim da je psihološka analiza likova u književnim djelima skoro uvijek moguća i izazovna za analizu. Književnost i psihologija su široke oblasti koje nije moguće na jednostavan način opisati, a time ni pronaći i izdvojiti samo jednu poveznicu.
U slobodno vrijeme da li imaš neki hobi?
Muzika je umjetnost koja mi pričinjava najveće zadovoljstvo. U svom slobodnom vremenu pišem tekstove pjesama koje bih voljela da realizujem nekada kroz neku svoju kompoziciju. Takođe, često crtam kada nađem dovoljno slobodnog vremena kako bih se istom posvetila na valjan način. Tačnije rečeno, pokušavam određene ideje oblikovati na kreativan način kroz različite vrste umjetnosti.
Koliko te podržava okolina, porodica, prijatelji?
Podrška koja dolazi od naših najbližih je najvažnija bez obzira kojom oblašću da se bavimo. Imam sreću što imam porodicu koja me od početka mog stvaranja podržava. Podrška koja mi najviše prija jeste ona koju dobijam od svoje majke, najviše kroz čistu i punu vjeru u ono što radim. Imam mali krug prijatelja koji me takođe podržavaju i što je najbitnije razumiju vrijednost onoga čime se bavim. Dešava se da pjesnici, odnosno pisci, ili uopšte umjetnici naiđu na neodobravanje ili nerazumijevanje. Međutim, takvo nešto ne bi trebalo nikada da nas pokoleba ili umanji naš kreativan rad.
Da li imaš neku poruku za mlade u Crnoj Gori?
Poručila bih mladima da nikada ne odustaju od svojih snova i da svoje potencijale i sposobnosti iskoriste na najbolji mogući način. Nemojte zanemariti svoje talente zbog spoljašnjih uticaja, vjerujte svojoj intuiciji, svom unutrašnjem glasu. Takođe, uvijek budite prirodni i svoji, ne odustajte od pravih vrijednosti, jer one uvijek uspiju na kraju pronaći pravi put.
Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Nijesam neko ko voli da planira. Najviše volim da se vodim znakovima pored puta. Tačnije, vjerujem da svako od nas ima svoj unikatan put koji je kod mene vođen uvijek vjerom u dobro, vjerom u Boga.
Zato, moje želje jesu da nastavim putem umjetnosti, posvećena budućem zanimanju, sticanju znanja i iskustva iz oblasti psihologije, ali jednako i pisanju i poeziji koji me ispunjavaju duhovno i emotivno.
