Mladi NikšićaPriča o ljubavi, porodici i opraštanju

Predstava “Jesenja sonata”, koju je po tekstu Ingmara Bergmana režirao Jagoš Marković, izvedena je na sceni Nikšićkog pozorišta, u okviru 14. Međunarodnog festivala glumca.
“Jesenja sonata” podstiče na razmišljanje o mjestu porodice u životu pojedinca danas, ali i otvara pitanje koliko smo spremni na praštanje, prenosi CDM.

Uloge u Markovićevoj predstavi maestralno su odigrali Tatjana Bošković, Branka Šelić, Jelena Petrović i Mladen Andrejević.
Bošković koja tumači Šarlotu, ženu koja je stavila karijeru ispred svega i nikada nije svojim kćerkama pokazala ljubav, kaže da je reditelj od glumaca tražio da se posvete emocijama koje likovi osjećaju.
“Prvo su izašla neka rješenja koja mi nisu draga, jer ne volim suze. Volim da sve to bude fantastično ispeglano, a on mi je ukinuo peglu”, istakla je Bošković.
Šelić koja igra Evu, Šarlotinu kćerku, željnu majčine ljubavi, kaže da veliki tekstovi pomažu da bolje razumijemo sebe, porodicu, dijecu, roditelje.
“Jagoš ne voli da navježbavamo. Ovo je jako teška materija i niko od nas nema drugu kutiju do sebe, svog tijela i duše i asocijacije mora uvijek da traži iz sebe”, kazala je Šelić.
Glumac Mladen Andrejević koji tumači Viktora, Evinog muža, tihog i čovjeka željnog Evine ljubavi, istakao je da je u jednostavnosti ljepota i vještina.
“Dosta smo u ovom poslu i ne može svaka predstava da bude dobra. Možda kada budemo svodili život moći ćemo na prste da izbrojimo tri četiri predstave gdje je sve funkcionisalo, timski bilo dobro, počev od partnera”, objašnjava Andrejević.
Glumica Jelena Petrović ili u predstavi Helena, Šarlotina druga kćerka, koja se razboljela nakon neuzvraćene ljubavi svog očuha, kaže da voli da sarađuje sa rediteljima koji se puno ne miješaju u proces stvaranja predstave.
“Koncept je bio jasan od početka, svako ima svoj zadatak i treba da ga donese. Konkretno u mojoj ulozi, teško je bilo izdržati, ali je dobro kada uspijete. Vaše prisustvo na sceni, iako u zadnjem planu, je konstantno. Raduju me ti trenuci, koji su i školski. Kod Bergmana nema ništa pogrešno, samo treba da idete do kraja i odživite to punim plućima. Da pobijedite taj strah”, objasnila je Petrović.