Spletom okolnosti, prije tri decenije, Zlatica Mušović je napustila daktilografski posao u sarajevskom SUP-u i vješte ruke uposlila u Zahumlju. Generacije folkloraša iz grada podno Trebjese pamte da je rukatnica udahnula dušu njihovim kostimima, da od svile, sukna, čoje… može napraviti što zamisli. Jer, Zlatica podjednako vješto prede, plete, šije, hekla, veze… kako za najmlađe tako i najiskusnije folkloraše, ali i glumce, članove hora…, piše Pobjeda.
Zvuči nevjerovatno, ali Zlatica se 30 godina besprekorno snalazila u skučenoj garedorobi JU Zahumlje koja broji više od hiljadu kostima! Rekonstrukcijom i dogradnjom zdanja koje koristi crnogorski hram kulture, fundus kakvim se ne može pohvaliti niko u regionu, dobio je prostor kakav zaslužuje, pa i nabavljene su nove kolekcije narodnih nošnji, a Zlatica se priprema za zasluženu penziju.
– Oduvijek me privlačio zanat, rad s tekstilom. Kao mala sam naučila da vezem i pletem i, eto, do penzije sam radila posao koji najviše volim. Zahtjevno je i odgovorno biti garderober u ustanovi za kojom je tradicija duža od 120 godina. Treba sve pripremiti, za brojne kocerte, turneje, pozorišne predstave… ušiti, izvesti, ispeglati…, ali s ljubavlju je, pa ne padne teško – kaže skromno samouka Zlatica.
Sjeća da je još kao mala svom đedu krojila i vezla kapu crnogorsku, snalazila se za boje i materijal kako je sama znala i umjela, a onda sve dok nije stigla u JU Zahumlje izrađivala odjevne predmete za najbliže.

Uobičajeno, garderoberka Zahumlja svih ovih godina najviše je imala posla nakon koncerata, raznih priredbi, svečanosti… Igrači, kad imaju više koreografija, brzo moraju da se presvuku, pa otpadne dugme ili čipka, izvuče se učkur, izgubi maramica… Treba im spremno pomoći, da na scenu ponovo izađu spremni, kao da s eništa desilo nije. Zlatica to umije, znali su da su u sigurnim rukama.
– Poslije svakon nastupa treba kostime pregledati i vratiti ih u prvobitno stanje. Boga mi i djecu stalno podučavati kako da se najlakše obuku i presvuku. Sve što su oni spretniji i ja imam manje posla. Čini mi se, dijete zaludu igra dobro kad na njemu nije lijepa nošnja i kad mu dobro ne stoji. Stari rekoše, ođelo-viđelo i zaista je važan segment za kompletan scenski utisak. Što se posla tiče mnogo sam naučila od Radmile Bele Petković i ostalih koreografa. S Belom sam, kao prvim i dugogodišnjim koreografom, najviše sarađivala, naučila koji odjevni predmet ide uz koju nošnju i koreografiju – priča zadovoljno Zlatica.
Dodaje razočarano da tokom rada u zahumlju nije bilo mnogo zainterosovanih da je naslijede, ali da se nađu izuzeci.
-A za ovaj posao uz obaveznu ljubav treba vještina i prilično iskustva – poručuje Zlatica.

U mirovinu će kaže ispunjenog srca i duše, jer se raduje što je Zahumlje dobilo novi prostor i prostranu garderobu.
– Više se ne moraju gučiti u dvadesetak kvadrata. Uz to, nabavljeno je po osam novih muških i ženskih kompleta prelijepe crnogorske nošnje, ukupno 40 kompleta crnogorske i bokeljske za djecu – priča Zlatica.
Ponosno dodaje kako nema nikšićke škole koja nije od Zahumlja za brojne priredbe pozajmljivala nošnje, baš kao i umjetnička društva iz svih krajeva Crne Gore.
Garderoba Zahumlja, koja još miriše na svježi malter i lak, prostrana je i uslovna, u njoj će se za koji dan naći novi kostimi, a za koji mjesec će ta ustanova upisati nove generacije folkloraša, svirača, pjevača, glumaca… čuvara tradicije i kulturnog nasljeđa.
U garderobu će, vjerovatno, stići i nasljednica Zlatice Mušović i nit njihovog zlatoveza biće još sjajnija, igra, započeta prije gotovo pola vijeka, još lepršavija, a pjesma koja se začula u Zahumlju prije više od 120 godina glasnija, na ponos svih kulturnih djelatnika.

Najzahtjevnije je, kaže Zlatica Mušović, raditi na narodnim nošnjama, a u Zahumlju osim crnogorske imaju i bokeljsku, iz istočne Srbije, Glamoča, Vranja, Makedonije, Albanije… pa još brojne kostime za hor, dramsku sekciju… muške i ženske komplete za sve uzraste.
– Imamo kostima koje sam zatekla, iz vremena SFRJ, crnogorske nošnje koje su izuzetno bogato urađene i vrijedne. Fundusom kakav ima Zahumlje ne može se niko pohvaliti u regionu. Moraš poznavati narodnu nošnju, katkad i sam osmisliti pojedini odjevni predmet – kaže Mušović.
Otkriva i da svaki materijal zahtijeva poseban način održavanja i hemikalije. Bijeli odjevni predmeti se peru u mašini, a ostalo najčešće ručno čisti. Uz to, posao garderobera je i da oplete čarape, pregače, da izveze tokice…

loading…