Zbog čega idemo na uranak za 1. maj

Prvi maj – Međunarodni praznik rada, najčešće nas asocira na uranak, ranojutarnji izlet u prirodu, uz obavezan doručak na travi, koji se nerijetko pretvara u cjelodnevno roštiljanje i druženje.

Slični običaji, međutim, postojali su i pre nego što je 1. maj počeo da se obiljeležava kao praznik.
Uranak je, međutim, običaj koji je karakterističan i za jedan od najvećih hrišćanskih praznika – Uskrs. Toga dana vjernici ustaju rano kako bi prisustvovali jutarnjoj uskršnjoj liturgiji, nakon čega bi neki u prirodi doručkovali uz tradicionalno tucanje uskršnjim jajima.
Zbog toga se u protekilim godinama često moglo čuti da je, u vreme vladavine socijalizma, iz ideoloških razloga, jedan uranak zamenjen drugim.
Današnji datum se obiljeležava kao praznik u znak sećenja na 1. maj 1886. godine, kada su stotine hiljada američkih radnika, u znak protesta, izašli na ulice Čikaga da bi zahtjevali opšte prihvatanje osmočasovnog radnog vremena. Protest su pratili i nasilni sukobi radnika sa policijom.
Zbog toga je, na Prvom kongresu Druge internacionale, održanom 1889. godine, odlučeno da će se Prvi maj obiljeležavati kao zajednički praznik svih zemalja, kojim “radnici treba da manifestuju jedinstvo i solidarnost”.
Običaj ranog ustajanja i odlaska u prirodu se, takođe, vezuje i za još jedan vjerski praznik – Đurđevdan.
Bilo kako bilo, boravak i duženje u prirodi, makar i jedanput godišnje, lijepa je tradicija koja okuplja porodicu i prijatelje.
Izvor: B92