Jelisej je bio starozavjetni prorok koji je živio devet stotina godina prije Hrista.

U Bibliji se spominje da, kada je Bog hteo da „uzme k Sebi“ prestarelog proroka Iliju, otkrio je ovome, da mu je za nasljednika u proročkoj službi odredio Jeliseja, sina Safatova, od plemena Ruvimova, iz grada Avelmaula. Ilija je rekao Jeliseju volju Božiju i ogrnuo ga svojim ogrtačem i izmolio od Boga dvogubu proročku blagodat za njega. Jelisej je odmah ostavio svoj dom i rodbinu i pošao za Ilijom. A kada je, kako piše u Starom zavjetu, Bog uzeo Iliju na ognjenim kolima, Jelisej je ostao da produži proročku službu sa još većom silom od Ilije. Prema hrišćanskom vjerovanju, po čistoti i revnosti bio je ravan najvećim prorocima, a po čudesnoj sili, koja mu je data od Boga, prevazilazio ih je sve. U hrišćanskoj tradiciji pominje se da je razdvojio vodu u Jordanu, gorku vodu u Jerihonu učinio pitkom; pustio vodu u iskopane rovove za vrijeme rata s Moavićanima; umnožio ulje u loncima bijedne udovice; Somanićanki vaskrsao umrlog sina; sa dvadeset hljepčića nahranio sto ljudi; iscijelio od bolesti vojvodu Nemana; pustio bolest na slugu svoga Giezija zbog srebroljublja; oslijepio cjielu jednu vojsku sirijsku, a drugu, opet, natjerao u bjekstvo; predskazao mnoge događaje, kako narodu, tako i pojedincima. Preminuo je u dubokoj starosti.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 14. juna po crkvenom, a 27. juna po gregorijanskom kalendaru.