Osmi mart je dan kada, naizgled, slavimo žene, njihove uspjehe, inteligenciju i doprinos društvu. Napor i doprinos žena širom svijeta utiče ne samo na bolji status žena u društvu, već i muškaraca. Zašto onda većina nas Međunarodni dan žena čestita isključivo ženama?
Ovaj dan označava dugovjekovnu borbu žena u rušenju toksične patrijarhije i maskuliniteta koji negativno utiču na žene i muškarce u modernom društvu. Sama potreba za ovim praznikom ukazuje na rodnu hijerarhiju koja je vjekovima uspostavljana, a koja sistemski sputava žene u ekonomskom i profesionalnom uspjehu, a i oduzima im autonomiju nad sopstvenim tijelima i životima. Međutim, patrijarhat nema negativni uticaj samo na žene.
Prosječni Crnogorac je odgojen da bude „alfa mužjak“, da ne plače, ne pokazuje osjećanja, ne vodi računa o svojoj estetici na isti način kao žena, i da generalno ne radi stvari koje žene tradicionalno rade, što uključuje osnovne stvari potrebne za opstanak. Rodne uloge prave veliki jaz između Crnogoraca i Crnogorki, odnosno žena i muškaraca generalno, tako što postavljaju arbitrarna pravila koja nemaju logične osnove.
U našem društvu, generalno je smiješno da muškarac radi nešto što radi žena. Tačnije, ako muškarac radi nešto što radi žena, to je sramno i i lišava ga njegove muškosti. To nas dovodi do pitanja: zašto je toliko sramno raditi nešto što radi žena? Zašto je sramotno biti žena?
Ako slavimo Međunarodni dan žena, ruže i čokolade nisu dovoljne. Za pravu jednakost potrebno je da shvatimo da žene doprinose našem društvu van njihovih tradicionalnih uloga. Bitno je da razumijemo da su žene produktivni članovi društva, te da nije sramno da muškarac radi nešto što je tradicionalna uloga žene. Na kraju, Međunarodni dan žena je dan svih nas, pa kada njega čestitamo muškarcu, to ne znači da mu pokušavamo oteti muškost, već to znači da i od muškaraca očekujemo pravu podršku, a ne samo beznačajnu, estetsku podršku u vidu ruža i čokolada.