Zašto nam se čini da vrijeme brže prolazi
Mnogi ljudi imaju osjećaj da vrijeme prolazi mnogo sporije kada su djeca, dok godine u odraslom dobu kao da prolaze sve brže. Ljeto iz djetinjstva može izgledati beskrajno dugo, dok nekoliko mjeseci u odraslom životu ponekad prođe gotovo neprimjetno. Iako vrijeme objektivno prolazi istom brzinom, način na koji ga doživljavamo može se mijenjati.
Kada smo djeca, gotovo sve je novo. Prvi odlazak u školu, nova prijateljstva, putovanja, rođendani, praznici i brojna druga iskustva ostavljaju mnogo različitih uspomena. Mozak registruje veliki broj novih informacija i detalja, pa se određeni period života, kada ga kasnije posmatramo, može činiti veoma dugim.
Kako odrastamo, veliki dio svakodnevnog života postaje rutina. Buđenje, odlazak na posao ili u školu, obaveze i uobičajene aktivnosti često se ponavljaju. Pošto nema toliko novih događaja koje bismo posebno zapamtili, duži period može nam se unazad činiti kraćim.
Na naš doživljaj vremena utiče i pažnja. Kada čekamo nešto dosadno, nekoliko minuta može izgledati veoma dugo. S druge strane, kada smo potpuno zaokupljeni zanimljivom aktivnošću, možemo imati osjećaj da su sati prošli za nekoliko minuta.
Zanimljivo je i to da nove aktivnosti mogu učiniti da život djeluje „duže“ u našem sjećanju. Putovanje na nepoznato mjesto, učenje novog jezika, upoznavanje novih ljudi ili bavljenje novim hobijem stvaraju više različitih uspomena. Zbog toga se period ispunjen novim iskustvima često čini bogatijim kada ga pogledamo unazad.
Postoji i jednostavno objašnjenje povezano sa godinama: jedna godina predstavlja mnogo veći dio života kada imamo deset godina nego kada imamo četrdeset. Zbog toga ista količina vremena može subjektivno imati drugačiji značaj.
Ono što se mijenja jeste naš mozak, pažnja, broj novih iskustava i način na koji kasnije organizujemo uspomene. Zato nam se može činiti da godine prolaze sve brže, iako vrijeme samo po sebi ne mijenja brzinu.
