Na nikšićkim ulicama je u prošlosti bilo više zanatskih radnji, ali, kako objašnjava sajdžija Milo Radović, interesovanja za učenje ovih poslova je sve manje i manje.
„Mladi misle da je lepše da završe više škole i da zanat nije za njih, da je prošlo vrijeme zanatskog znanja. Nekad je svaki zanatlija imao po jednog šegrta, nekog iz kruga porodice da bi se tradicija nastavila, ili su mladi sami tražili od majstora da ih nauči“, kazao je Milo za naš portal.
Kako on objašnjava, nikšićke ulice su u prošlosti bile pune krojačkih, staklorezačkih, kovačkih, zlatarskih i sajdžijskih radnji, ali da je došlo drugo vrijeme kada zanat više nije u velikoj potražnji. On je jedan od rijetkih zanatlija koji i dalje rade u našem gradu.
Ipak, postoji i dalje mladih preduzetnika koji se intersuju za zanat.
„Nedavno sam obučavao mladog momka, radili smo zajedno par mjeseci i on sada ima svoju radnju u Pljevljima. Bio sam iznenađen, ali me je jako radovalo što se zainteresovao i što me je pitao za pomoć“, zadovoljno nam je kazao Milo.
Milo je zanat naučio od sajdžije Vera Redžića, čiji je šegrt bio dugo godina. On sada radi u istoj radnji, nakon što se njegov učitelj povukao zbog starosti.
Satovi su nekad kao pokazatelji vremena imali značajnu fukciju, međutim, danas su više modni detalj.
„Kako su satovi postali dio mode, više nema ni kvarova u tehničkom smislu. Stari časovnik je bio mehanički i zahtjevan za popravku, za razliku od novih satova koje nekada nisam ni siguran kako popraviti“, priznaje Milo.
Na kraju, Milo poručuje da se od zanata može lijepo živjeti, pa čak i danas kad su se promijenili modeli satova, čije popravke nijesu česte i komplikovane.
