Za uvođenje vjeronauke u obrazovni program mišljenja su podijeljena
Svakog dana u društvu se čuje priča o vjeronauci i uvođenju u obrazovni program. Pitali smo naše sudgrađane da li su mišljenja da treba ili ipak ne.
“Aposolutno sam protiv i smatram da vjeronauci nije mjesto u obrazovnom sistemu Crne Gore. Legitimno je pravo svake porodice da svoje dijete usmjere tamo gdje misle da treba zbog čega i postoje vjerske škole, ali mišljenja sam da bi uvođenje vjeronauke kao redovnog predmeta bio korak unazad i atak na sekularizam naše države”, kazala nam je Anastasija.
Marija nije saglasna sa njenim mišljenjem i smatra da je to jako potrebno.
“Iskreno, koliko god staromodno zvučalo, ja se zalažem za učenje vjeronauke u osnovnim školama. Počinju da se gube vrijednosti i sve je više “ateista” baš iz razloga što ne znaju dovoljno o vjeri. Ne bi trebalo da se bavimo ubjeđivanjem i tjeranjem djece da uče previše, ali je dovoljno da znaju osnovne stvari o svojoj i tuđoj vjeri, kako bi mogli da se opredijele i poštuju svoje i ostale vjere”, rekla nam je.
Mišljenja su podijeljena da li su za uvođenje ili ipak ne, ali svi su saglasni u tome da treba poštovati i svoju i tuđu vjeru.
“Mislim da to u ovom višem obrazovnom sistemu ne treba. Prije bih rekla da je potrebno osnovnim školama gdje će djeca od malih nogu da nauče i da poštuju kako svoju, tako i tuđu vjeru. Mi veliki smo već to prošli nekim svojim znanjem i znanjem naših roditelja i većina nas zna koliko toliko o tome. Ovdje je bitno da nova generacija bude bolja i više obrazovanija kad im se već pruža prilika”, dodaje Irena.
Uroš je mišljenja da je to za neku drugu instituciju.
“Saglasan sam sa tim da treba poštovati svaki izbor i vjeru ali ipak mislim da bi to djecu sad skroz zbunilo. Mislim da je to za vjerske institucije, a ne za škole.”
Ana, majka jednog školarca smatra da je to davno trebalo uvesti.
“Sad je to više političke razmjere. Trebalo je davno to uvesti u obrazovni program. Djeca znaju malo o vjeri, znaju samo ono što se priča u kući a niko od nas ne priča mnogo o tome”, kazala je za naš portal.
Većina sugrađana smatara da je to lični izbor i da je vjera nešto intimno.
“Nijesam za uvođenje vjeronauke u školama. Smatram da je vjera nešto intimno za svakoga. Uvođenjem vjeronauke u obrazovni program nametnuli bi djeci da o tome uče, da iznose svoja mišljenja o tome, a ipak je to lična stvar. Za osnovne i srednje škole to je nepotrebno. Već kasnije, ako neko ima želju i potrebu da uči i proširuje svoje znanje iz vjeronauke, postoje institucije gdje se o tome uči.
Mišljenja sam da ne treba da nazadujemo u bilo čemu, pa tako ni sa ovom temom”, rekla nam je Jelena.
Nikola je mišljenja da treba da se usvoji ali kao izborni predmet.
“U vremenu moralnog posrnuća u našem obrazovnom sistemu potrebno je nešto što bi našu djecu učilo pravim moralnim vrijednostima. Svakako smatram da je to vjeronauka. Ali ne kao obavezan predmet već kao izborni”, ističe.
Stariji sugrađani misle da je za to kasno.
“Ako do sad nije bilo toga, zašto bi sad? Ne treba djeci nametati nešto, neka sami kad odrastu odluče o tome”, kaže Milena.
Dok stariji nijesu za to, mlađi školarci ne znaju mnogo o tome.
“Ne znam nešto mnogo o tome. Tu smo da učimo ono što nam kažu, za sada nam još to niko nije spominjao. Vjeru smatram za lični izbor i da bi to možda trebalo da bude kao dodatna nastava”, kazala nam je Magdalena učenica šestog razreda osnovne škole.
