Omiljeno mjesto u Nikšiću? Brdo Trebjesa, od malena…. Šetnja Trebjesom je za mene jako relaksirajuća.

Vladana Mirković, mlada vajarka iz Nikšića od malih nogu znala je da će put umjetnosti biti njen životni put.

Crtanje i slikanje su njene ljubavi od najranijih dana djetinjstva. U adolescentskim danima počela je intenzivno da radi na usavršavanju svog talenta i svoje znanje je sticala u radu sa akademskom slikarkom Vesnom Sušić.

Brzo po upisu akademije u Trebinju, shvatila je da su kamen, glina i metal “njeni” materijali i da će svoju kreativnost i osobnost najbolje izraziti kroz njih.

Vladana ne osporava to da je talenat važan u smislu lakšeg dolaženja do rješenja, ali kako kaže u njenom slučaju “surovi” rad je bio presudan.

Ova mlada umjetnica svoje radove je izlagala na više kolektivnih izložbi u Crnoj Gori, BiH, Hrvatskoj i Srbiji a imala je i tri samostalne izložbe. Za naš portal govori o ljubavi prema vajarstvu, talentu, inspiraciji…

Odgovori Otkud ljubav prema vajarstvu?

Od najranijeg djetinjstva me je zanimalo crtanje i slikanje. Uvjek sam željela da sama napravim nešto, što je samo moje i što se ne može kupiti i čime sam se mogla samo ja zabaviti. Tako je bilo u nekom mom predškolskom uzrastu. Onda sam u osnovnoj čkoli malo stagnirala, da bih u nekom adolescentskim danima počela intezivno da radim na sebi, da pohađam časove kod akademske slikarke Vesne Sušić, zatim prijemni, Akademija u Trebinju i stiglo se dovde.

Zašto baš ta umjetnost?

Na prvoj godini studija na Trebinjskoj akademiji koja je opšta, cijelo vrijeme sam mislila da ću se opredijeliti za slikarstvo. Međutim shvatila sam da bih se najbolje mogla izraziti ,,trodimenzionalno”, i da su kamen, glina, metal ,,moji” materijali. Nekako sam shvatila da sam ustvari to ja.

Da li se naslijeđuje ili uči?

Neko mnogo pametniji od mene je rekao da je 5% talenat, a 95% rad. Naravno, mora se posjedovati izvijesna doza talenta ili nečega što dobijamo rođenjem. Posebno je to važno kada su genijalna dijela u pitanju. Sve nam je to potrebno da bi lakše, brže, orginalnije došli do rešenja, ali bez rada to ništa ne vrijedi. Ako hoćete da baš budem iskrena, u mom slučaju, rad, i to surovi je bio presudan. Ovdje poistovjećujem težine- rad i učenje.

Sjećaš li se svojih prvih radova?

Moji prvi radovi bili su crtezi po zidu, vratima. Kasnije su preneseni na papir, neke od njih još uvijek cuvam. Dok su moji prvi ozbiljniji radovi nastali u ateljeu.

Da li si imala izložbe?

Da. Izlagala sam na više kolektivnih izložbi u Crnoj Gori, BiH, Hrvatskoj i Srbiji i tri samostalne.

Da li imaš uzora?

Dobar oslonac u razmatranjima našla sam u dijelu Vladimira Tatljina, u njegovoj konstruktivističkoj fazi, a ideja o kulturi materijala postala mi je dobar oslonac u istraživanju.

Šta je po tvom mišljenju umjetnost?

Umjetnost je po mom mišljenju ne prihvatanje svijeta, onakvog kakav jeste, i težnja ne ostaviti ga takvim. To je proces koji se nikada ne završava, borba vidljivog i skrivenog.

Otkud crpiš inspiraciju?

Inspiracija mi nekako sama dolazi, ne tražim je, makar svijesno, možda dolazi iz djetinjstva, prirode, isprovocirana nekim događajem na koji nije imun niko.

Koliko ti je potrebno za stvaranje jednog tvog djela?

Nekada rad bude gotov za par minuta, nekada su u pitanju mjeseci, a često se desi da neki rad radim i duže od godinu dana.

Poruka mladima?

Slijedite svoje snove, uradite sve da ih ostvarite, isključivo se oslanjajući na sebe. Bezkompomisno. I budite slobodni i svoji.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Prvo što mi je u planu je da završim svoj magistarski rad. A poslije toga vidjećemo. Radiću ono što najviše volim i što me ispunjava usavrsavati istraživati izlagati..

Omiljeno mjesto u Nikšiću?

Brdo Trebjesa, od malena…. Šetnja Trebjesom je za mene jako relaksirajuća.