Vaskrs se širom svijeta proslavlja na različite načine – uz tradicionalnu trpezu i zanimljive običaje, „lov na jaja″, svečane povorke i puštanje zmajeva.
U Sjevernoj Americi Vaskrs je dijelom sekularizovan, odvojen od sakralnog. Najpoznatiji je običaj lova na jaja – roditelji ili rodbina sakriju jaja u kući ili dvorištu, a potom ih djeca traže. Naime, djeca vjeruju da ih je preko noći sakrio vaskršnji zec zajedno s drugim slatkišima ili darovima u vaskršnjoj korpi. Brojne porodice odlaze na nedjeljnu vaskrsnu misu ujutro, a održavaju se i vaskrsne parade.
Belgija ima slične tradicije kao Amerika, ali se češće govori da vaskrsna jaja donose zvona iz Rima. Naime, priča govori da zvona sa svake crkve na Veliku subotu (stille Zaterdag) ne zvone jer su otišla u Rim.
U istočnom dijelu Holandije pale se vaskrsne vatre u sumrak. I u Velikoj Britaniji običaj je lagano se tući vrbinim grančicama što, navodno, donosi sreću, a u Škotskoj za Vaskrs postoji običaj na brežuljcima paliti vaskrsnu vatru.
U Norveškoj je zanimljiva tradicija da se na Vaskrs rješavaju ubistva – na televizijskim su programima detektivski filmovi, časopisi objavljuju kriminalističke priče, a čak i ambalaže mlijeka imaju priče o neriješenim ubistvima. Druga je tradicija igranje Yahtzee igara. Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog hljeba umotanog u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć. Sam običaj bio je čest i u vikinško doba kad su Vikinzi nosili sa sobom zimzelene bobice koje su simbolizovale život.
U Finskoj i Švedskoj tradicija je bojanje jaja. Mala djeca odjevena kao vještice skupljaju slatkiše od vrata do vrata u zamjenu za ukrašene vrbe. To je rezultat miješanja ortodoksne tradicije blagoslovljavanja kuća vrbinim grančicama i skandinavske vještičije tradicije. U Finskoj postoji neobičan običaj da se djeca na Vaskrs, za sreću, lagano udaraju po leđima svežnjem brezovih grančica. Od tog običaja nastala je i izreka „dobiti batina kao na Vaskrs“, što znači da je neko nedovoljno ili „tek tako“ kažnjen. U Finskoj takođe djeca izlaze na ulice i svim mogućim sredstvima proizvode buku kako bi najavili kraj tišini.
U Brazilu se u pokrajini Minas na Veliku subotu džepovi pune komadićima kvarca koji se na Vaskrs ostavlja kod kuće. U Polineziji se na Veliku subotu krste školjke za koje se vjeruje da su povezane s morskim duhovima. Nakon obreda vraćaju ih u more gdje počinju novi život.
U Laponiji se uz pjesmu i ples igraju na snijegu, prave se Sneško Belići i slavi se Isusovo vaskrsenje i buđenje prirode. U Rusiji se uz tradicionalna jela veže i običaj čestitanja trostrukim ljubljenjem u obraz. U Meksiku se na ulice postavljaju papirnati likovi Jude unutar kojih je pripremljen vatromet.
U Bugarskoj i Rumuniji na Veliku subotu se brašno, so, kvasac i obojena jaja stavljaju na prozore, a od tih se sastojaka na Vaskrsni ponedjeljak zamijesi hljeb. Potom se hljeb blagoslovi da bi godina bila plodna. U Bugarskoj najstarija žena u porodici prvim crveno-obojenim jajetom po licu za zdravlje i snagu pomiluje svako dijete u porodici, a ljudi nakon mise bacaju svoja jaja na zid crkve. U Rumuniji se prije Vaskrsa tradicionalno čiste kuće i dvorišta i nabavlja se nova odjeća.
Na italijanskom ostrvu Lampedusi na Vaskrs se zaboravljaju sve svađe i nesporazumi. Na Veliku subotu Sicilijanci kući nose cvijet pasjeg zuba koji tog dana ima magične moći i donosi veselje i ispunjavanje želja. Sličan je običaj razvijen i u Poljskoj gdje se Vaskrs naziva Wielkanoc (velika noć) što upućuje na vjerovanje i održavanje obreda u vaskršnoj noći.
U Španiji plutaju splavovi s ukrašenim figurama koje predstavljaju likove iz biblijske priče o Hristovom uskrsnuću. Česte su povorke i gozbe. U Švajcarskoj ljudi uz čestitanje poklanjaju jedni drugima vaskršnju golubicu, „Paloma di Pasqua“, kolač sa sušenim voćem. U Bernu vlada običaj Eiertutscha, odnosno na Vaskrs se ljudi svih generacija skupljaju na starom gradskom trgu i međusobno gađaju jajima.
U Njemačkoj obojena jaja kače na grane drveća. Jaja i čokoladne figurice takođe se skrivaju po vrtovima i dvorištima, a najmlađi se zabavljaju tražeći ih.
U Irskoj zakopavaju haringe. Taj običaj označava kraj posta i početak ponovnog uživanja u mesu, jer su haringe bile glavno jelo tokom posta. Zakopavanje haringi označava kraj posta.
U Poljskoj se posti sve do Vaskršnje mise, kada se blagoslovi i isprazni korpica puna hrane. U nekim dijelovima Poljske postoji i običaj polivanja vodom za sreću na vaskrsni ponedjeljak. U Francuskoj se tri dana prije Vaskrsa ne oglašavaju crkvena zvona, a kad se ona ponovno začuju, ljudi se izgrle i izljube i čestitaju Vaskrs. Djeca se igraju vaskršnjim jajima bacajući ih u vazduh i ponovno hvatajući.
U Austriji postoji običaj na visoke drvene stubove postavljati velike vijence od zelenila ukrašenih jabukama, narandžama i raznobojnim vrpcama. To je takozvano „maibaum“, odnosno „majsko drvo“.
Na Filipinima se uskršnji praznik obilježava prilično krvavim ritualima, u kojima polugoli pokajnici bičuju sami sebe po leđima bambusovim štapovima.
U Kolumbiji na meniju za tradicionalnu vaskrsnu večeru nalaze se specijaliteti kao što je meso iguane, kornjače ili kajmana. Kolumbijci satima putuju da bi proveli praznik sa porodicom, a rođacima u velikim gradovima donose sastojke iz udaljenih provincija za praznični obrok koji zajedno pripremaju.
Na Bermudima se na Veliki petak puštaju ručno izrađeni papirni zmajevi. U Australiji vjerenici na Vaskrs odlaze na obližnji potok ili rijeku kako bi „uhvatili“ tekuću vodu i sačuvali je do dana vjenčanja na kojem će se njome međusobno umiti za sreću u braku.