Izuzetno zdravi, pistaći su omiljena grickalica širom svijeta i jedan od najstarijih oraštastih plodova u istoriji čovjekove ishrane.
Pistaći su vrsta orašastog voća iz porodice Anacardiaceae, kojoj pripadaju mango, indijski orah, peruanski biber, itd.
Pretpostavlja se da im je postojbina u centralnoj Aziji (Iran, Avganistan, Uzbekistan, Turska) i Srednjem istoku (Sirija, Izrael).
Badem i pistaći se pominju i u Bibliji, a koristili su ga stari Grci i Rimljani, koji su ga prenijeli u Evropu. Arheolozi su pronašli ostatke sje mena pistaća koje su ljudi koristili u svojoj ishrani u bronzano doba (6750 pre n.e.).
Egipatska kraljica Šiba, toliko je volela pistaće, da je zabranila njegovu upotrebu van njenog dvora.
Gajeni u vrtovima Babilona, pistaći se pominju i u mnogobrojnim legendama, a među njima je najljepša ona u kojoj se pominje da su u se ljubavnici tajno sastajali noću pod drvetom pistaća i obasjani mesečinom osluškivali pucanje njegovih zrelih plodova, u želji da im to donese sreću.
Ne treba onda da nas čudi činjenica da u Iranu, koji je najveći proizvođač pistaća na svijetu pistaće nazivaju i nasmijani orasi, dok ih Kinezi, koji su ubjedljivo na prvom mjestu po količini pojedenih pistaća godišnje, nazivaju i orah sreće.