Suad Ličina: Važno je ostati svoj uprkos svim uspjesima

Suad Ličina je mladi Nikšićanin koji je u sportu, kako kaže, čitav svoj život, a osim ljubavi prema fudbalu, u igri ga održava i ljubav prema svom gradu, klubu i državi. Ni poziv za A reprezentaciju, kao ni brojni sportski uspjesi, Suada nijesu “uobrazili”, pa uz talenat, ovog mladića krasi i skromnost, posvećenost sportu i težnja da svoj Nikšić, ali i državu, predstavi u najljepšem svijetlu. Razgovarali smo sa Suadom o njegovim počecima, ostvarenim uspjesima, prelasku iz FK Sutjeske u Mladost lob bet, planovima za budućnost…

Kako bi ti našim čitaocima predstavio sebe?

Kao prvo, sebe bih nekome ko me ne poznaje predstavio kao jednog lojalnog lokal patriotu prije svega. Ono sto je najbitnije u vezi mene je da sam u sportu bukvalno cijeli zivot, najvecim dijelom vezan za Sutjesku. Predstavio bih sebe kao sportistu koji voli klub, svoj grad i svoju državu.

Šta je uticalo na to da zavoliš fudbal i gdje si napravio svoje prve sportske korake?

Fudbalom sam poceo da se bavim zvanicno sa 10 godina, iako sam godinama prije toga igrao sa starijim djecacima na livadama pored Zeljezare. Fudbal me je uvijek ispunjavao, od malih nogu sam odmah poželio da se bavim time. Nije tu bilo ni razmisljanja o igranju na top nivou svjetskog fudbala, više je to bilo da se proba, pa dokle se stigne.

Zašto si se opredijelio baš za golmana? Šta je to što tu poziciju izdvaja od ostalih?

Igrajući sa dosta starijim dječacima, ja sam bio najmlađi u grupi i nijesam imao ‘pravo glasa’ , tako da sam po automatizmu kao najmlađi stavljen da branim. Probao sam i da igram i bio sam dobar u tome, ali osjećaj kad postignes gol nije mogao ni da se poredi sa osećajem kad spriječiš igrača da postigne gol, tj. odbranis njegov šut. To je bilo ključno da se ja odlučim za poziciju golmana.

Koji su tvoji sportski uzori?

Sportske uzore sam uvijek trazio u nekim ljudima sa kojima sam trenirao, a od kojih sam mogao naučiti nešto dobro i korisno za mene. Ne bih posebno izdvajao nikoga, ali mi je uvijek bilo lijepo kad vidim da je neko uspio u sportu, napravio inostranu karijeru, a ipak ostao svoj i na zemlji. I dan danas se vodim time, ako se ikad namjeste stvari da se napravi nesto značajnije, sigurno ću biti ponizan i ostati isti.

U svojoj bogatoj karijeri kao mladi sportista igrao si za Sutjesku, Čelik, Lovćen, Mornar… Koja dosadašnja utakmica, priznanje ili prilika koju ti je pružio ovaj sport ti je posebno draga?

Fudbal sam počeo da igram u Čeliku, kod, po mom misljenju, najboljih trenera za školu fudbala, Muśa i Mirka Petrovića. Oni su me prvo naucili lijepom ponašanju i vaspitanju, a onda osnovama fudbala. Nakon omladinskog staža, prelazim u prvi tim Sutjeske i tu ostajem sve do prije par dana. 2016.sam dobio nagradu za najboljeg sportistu Nikšića u kategoriji fudbala. Sa Sutjeskom sam osvojio 3 titule prvaka države i 2 titule Kupa Crne Gore, čime se moze pohvaliti mali broj sportista iz našeg grada. Kao najveći uspjeh u svojoj dosadašnjoj karijeri koji je vezan lično za mene, istakao bih poziv za A reprezentaciju. To je bila kruna moga rada i zalaganja, nezaboravan trenutak kada sam dobio poziv. Bila su pomiješana osjećanja, od sreće do suza radosnica, ali jedan strašno upečatljiv trenutak za mene

Od 2017. godine nosio si dres Sutjeske. Kakva iskustva nosiš iz dugogodišnje igre sa Nikšićanima?

U Sutjesku sam prešao nakon omladinskog staža i ostao punih 9 i po godina. Bilo je svega, mnogo uspona i padova. Tu sam se profilisao kao golman, prvi put pozvan za mladu i kasnije za A reprezentaciju. Sutjeska i stadion kraj Bistrice su moja kuća. Ne druga, nego prva. U ravni sa kucom đe sam porastao i dje su moji roditelji. Sutjeska je moja kuća, Vojvode su moja Braća!

Koja su tvoja očekivanja od igre za Mladost Lob bet? Koliko smatraš da će novo iskustvo uticati na tvoj razvoj kao mladog sportiste?

Nakon dugo vremena, a nezadovoljan odnosom pojedinaca iz Sutjeske prema meni, odlučio sam da promijenim sredinu do kraja sezone i pokusam da nađem dobru formu. Mladost je pokazala interesovanje za mene i zaista brzo smo našli zajednički jezik. Tu bih prije svega istakao odnos porodice Mugoša, sa kojima sam imao maksimalno korektan razgovor, a kasnije je to rezultiralo potpisivanjem ugovora.

Koji su tvoji profesionalni planovi za budućnost?

Trenutno sam fokusiran na obaveze u Mladosti. Imam ugovor do kraja sezone. Nadam se da cemo uspjeti da realizujemo očekivanja uprave. Trenutno je sav fokus na tome.

Šta bi poručio našim mladim čitaocima koji možda planiraju da krenu tvojim putem?

Mladim čitaocima, sportistima i generalno nasim sugrađanima bih poručio da nikad ne odustanu od svojih snova i ciljeva! Da li će ti ciljevi biti mali ili veliki, nije bitno. Bitno je da se nikad ne odustaje i da se uvijek traži način da se ciljevi ostvare.
Naravno, svim nasim sugrađanima koji se odluče za bilo koji sport i uspiju da naprave inostranu karijeru bih savjetovao da se nakon karijere vrate u naš Nikšić i da zajedno radimo za dobro našeg najljepšeg grada!