Predsjednica Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore prof. dr Rajka Glušica uručila je nagradu „Jole Stanišić“ studentu Milošu Jocoviću, za najbolji studentski esej na konkursu Univerziteta i Filološkog fakulteta otvorenom u znak sjećanja na golootočke žrtve. U skladu sa konkursom, Jocoviću, studentu II godine Studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti Filološkog fakulteta UCG, dodijeljena je novčana nagrada u iznosu od 1000 eura, plaketa, a sleduje ga i objavljivanje eseja.
Ovaj Konkurs je otvoren zbog nesporne obaveze Univerziteta da progovori o osjetljivim temama i teškim posljedicama totalitarnih i autoritarnih režima, kao i zbog poštovanja prema žrtvama Golog otoka.
Profesorica Glušica je kazala da joj je pripala posebna čast da uruči nagradu koju je obezbijedio Goran Michal Stanišić, sin crnogorskog i jugoslovenskog književnika čiji su stihovi i pisma, među prvim svjedočanstvima o golootočkom mučilištu.
Predajući plaketu studentu Jocoviću, profesorica Glušica je skrenula pažnju na stih Stanišića ispisan na njoj: Mladost se moja nije savijala. „Upravo je to poruka koju šaljemo danas studentima na Univerzitetu Crne Gore, da se nikad ne savijaju već da koračaju uspravno kroz život“, kazala je predsjednica Glušica.
Rad studenta Jocovića se istakao kao najbolji među 15 prijavljenih radova studenata Univerziteta Crne Gore na teme Čovjek i logor, Nasilje totalitarnog režima i Golootočki pakao, koji su komisiji na uvid predati pod šifrom, u periodu od 8. marta do 25. aprila
Student Jocović je ovu nagradu ocijenio kao potvrdu da je na pravom putu i podršku za dalji književni rad ukazavši da je posebno bilo inspirativno pisati o temi kakva je Goli otok.
Svečano uručenje nagrade bila je i prilika da se govori o Golom otoku i književnom svjedočenju Jola Stanišića, kroz studentsku recitaciju njegovih stihova, prezentaciju njegovog sina Gorana Stanišića i predavanje prof. dr hab. Boguslava Zjelinskog.
„Stanišić piscima a posebno pjesnicima pripisuje važnu ulogu kao buktinjama slobode koji riječju moraju zagrijati ljudsko srce i dati krila duhu nacije“, poručio je Zjelinski.
On je dodao da ne možemo smatrati da smo shvatili i spoznali suštinu komunističke utopije dok ne upoznamo književnu predstavu i rad onih koji se ni nakon napuštanja Golog otoka nisu odrekli komunističke vjere.
„Stanišić se u mladosti zalagao za staljinistički verziju komunizma i bio podvrgnut teroru od tito-staljinističkih antistaljinista. Ovaj paradoks istorije upleo je u zamku autora Otvorenog pisma komunistima svih zemalja, jer osuđujući zločine titoizma, očigledno ignoriše zločine staljinizma i komunizma.“, kazao je Zjelinski.
Profesor i sin Jola Stanišića su ukratko predstavili Stanišićev životni put: od rodnih Vinića, kraj Danilovgrada, gdje je rođen 1929. godine, potom četvorostruko hapšenje zbog njegovih stavova, dvije godine provedene u Glavnjači i na Golom otoku, te bijeg od totalitarnog režima u Rumuniju i Rusiju, da bi svoj životni put završio u Poznanju, u Poljskoj, gdje je umro 2017. godine. Objavio je više knjiga među koijima „Zone smrti” (1956), i „Vapaj kamena” (1966) na našem jeziku. U Rusiji je stihove objavljivao i pod pseudonimom Vladimir Novović ili Slobodan Jakšić. Bio je član Saveza pisaca Rusije i Saveza pisaca Jugoslavije