Sonja Milatović: Svako pero ispisuje tvoje ime

Sigurni u to da ste se i vi bar jednom u životu našli u situaciji da nijeste znali kako nekom nešto da kažete, ove subote s vama dijelimo tekst naše Sonje Milatović kroz koji nam opet poklanja rolerkoster najčistijih emocija.

Nijesam znala kako da ti kažem da su čak i izlasci sunca postali nekako nasmijano tužni.
Ni to da se probudio osjećaj da se čak ni ptice s proljeća neće vratiti.
Nijesam znala kako da ti kažem da mi i pod vedrim nebom pogled uvijek leti put jedinog oblaka na njemu.
Ni to da ni kišu više ne osjećam kao ranije.
Nijesam znala kako da ti kažem da me ni zvuk talasa više ne smiruje.
Ni to da ni more više nije dovoljno dobar slušalac.
Nijesam znala kako da ti kažem da mi kroz dušu šibaju hladni vjetrovi.
Ni to da nerijetko zadrhtim i onda kad nije hladno.
Nijesam znala kako da ti kažem da te u mom srcu ima previše.
Ni to da nijesam uspjela da te zaboravim.
Nijesam znala kako da ti kažem da sve hartije mirišu na tvoju kožu.
Ni to da svako pero ispisuje tvoje ime.
Nijesam znala kako da ti kažem da stari rokovnici trpe teret nedostajanja.
Ni to da pišem pisma nikad poslata na tvoju adresu.
Nijesam znala kako da ti kažem da muziku osjećam snažnije nego ikad prije.
Ni to da često zaplačem kad čujem te pjesme u kojima te uvijek pronađem.
Nijesam znala kako da ti kažem da ljudima pričam, da oni čuju, ali ne razumiju, ma koliko jednostavno govorila.
Ni to da mi fale pričanja s tobom i ono:”Ostani malo poslije ponoći da pričamo do jutra.”
Nijesam znala kako da ti kažem koliko želim da budeš srećan.
Ni to da sam sreću jednom nesvjesno napisala tvojim imenom.
Nijesam znala kako da ti kažem da ti pišem knjigu.
Ni to da te ima u poeziji koju još uvijek niko pročitao nije.
Nijesam znala kako da ti kažem da mi nedostaje sve što jesi.
Ni to da mi fali sve što sam ja s tobom bila.
Nijesam znala kako da ti kažem da mi nedostaju tvoje ruke,
pa sam sebe nazvala beskućnikom sa krovom nad glavom.
Nijesam znala kako da ti kažem.
A ti.. sigurna sam.. Ti i tišinu umiješ da slušaš i prevodiš u riječi, jer mi.. mi smo uvijek bez riječi najjasnije govorili.
Nijesam znala kako da ti kažem,
pa sam samo pokrila oči i zaćutala.
Nijesam znala kako da ti kažem,
al’ ćutim te i danas.
Nijesam znala kako da ti kažem.