Sonja Milatović: Ljubav je moja nacionalnost i moja religija

Sonja, poražena slikom društva u kojem je primorana da živi… Sonja, kojoj je majka davno objasnila da njeni snovi ne smiju biti veći od nje same… Sonja, koju su naučili da voli bez obzira na to kako se nekom zove tata, na koji način se moli ili koje mu je boje koža… Sonja, čija ljubav je veća od nje same… Sonja, koja je svjesna da ne može promijeniti svijet, ali i Sonja, koja neće dozvoliti da svijet promijeni nju, pisala je ovaj tekst sa željom da pošalje jasnu poruku da sve te nametnute nam granice nijesu ništa drugo nego izmišljene linije i da bez obzira na to koje smo nacionalnosti ili koji vjerski objekat posjećujemo, na kraju smo svi isti, pred licem ljubavi vječito nemoćni i nedorečeni. Zar je važno to što se zovem Sonja, a ne Josipa ili Asija? Zar je toliko važno da li mi u dokumentima ispod čuvene riječi nacionalnost piše da sam Crnogorka, Hrvatica ili Španjolka? Zar je toliko važno to što mi je kad sam se rodila pripisano to da sam pravoslavka? Ne, nije važno. Nikad nije bilo važno. Nikad neće biti važno. Bar za mene. Bilo da sam Sonja, Josipa ili Asija, ja bih uvijek, prosto i jednostavno, bila samo ja. Majci sam, još kao mala, tražila da mi rodi sestru kojoj ću dati ime Alma. Da, željela sam i trećeg brata da mu dam ime Fran. To sto drhtim dok pjevam “Oj, svijetla majska zoro”, ne znači da ne volim i da aplauzom ne pozdravljam “Lijepa naša domovino” ili “Bože pravde”. To što su mi kad sam se rodila pripisali da mi je vjera pravoslavna, ne znači da meni ne zastaje dah pred ljepotom jedne katedrale ili jedne džamije. I da, tada kad su mi to pripisali, nijesu znali da ću ja, jednom kad odrastem, živjeti svoju religiju, religiju svog uma i svog srca, daleko od tih njihovih davno propisanih. I da, jedina od svih želja koje su me učili da zamišljam, a koja se ostvarila, jeste jedna koju sam zamislila gledajući u jednu katedralu. I znate šta još? Jedino pred cim ja drhtim je lice ljubavi i jedino u šta ja vjerujem, onako djetinje čisto, jeste da će ljubav zaista spasiti ovaj svijet. I znate jos šta? Bilo da ležite na travi ili stojite na brdu, svi vidite isto nebo. Bilo da posmatrate iz žablje ili ptičije perspektive, vidjećete isto sunce. Bilo da se moj brat zove Nikša, Mirtin Karlo ili Eminin Emir, svi oni se isto smiju i svi oni jednako snažno grle. I znate šta još? Kad mi treba mudrost, ja sam Sonja, jer to ime znači ljubav prema mudrosti. Kad želim da zaliječim nečije tuge, ja postanem Asija. Kad mi treba svjetlost, odjednom sam Stela. Na kraju, ja sam samo ja. I biću uvijek ja. Grliću cijeli svijet, jer jedino tako znam da živim. I voljeću, dok god me ima, bez obzira na to da li ti je koža bijela ili crna, bez obzira na način na koji se moliš, jer jedino što znam jeste da volim. Jer… ljubav je moja nacionalnost i moja religija. Voljeću, jer jedino tako te se ova duša ne boji, siromašni svijete!