Marija Vemić, dvadesettrogodišnja slikarka iz Nikšića, za portal Mladi Nikšića govori kako i zašto je izabrala slikarstvo, šta je inspiriše i kako stvara, o svojim željama i planovima za budućnost, muzici koja je inspiriše i knjigama koje voli da čita.

Možeš li nam reći nešto o svom dosadašnjem obrazovanju i radu?

Završila sam osnovne studije na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Dragana Karadžića, odsjek slikarstvo. Trenutno sam apsolvent na istom fakultetu. Kvalitetan profesorski kadar je doprinio razvoju mog obrazovanja u toku studija. Nesmetano sam oblikovala ideju vodilju i pokušavala sam da je realizujem na platnu i na papiru, nekad sa manje, nekad sa više uspjeha. Svaki pokušaj je doprinosio da stvaranju sledećeg djela pristupim sa nekim novim saznanjem.

11072228_1026933040670143_1481936278_n

Šta te je inspirisalo da postaneš slikarka? Kada si počela da slikaš?

Svoje djetinjstvo vezujem za atelje u kojem je stvarao moj otac. Rekla bih da, još od tog perioda, izražavanje preko likovnih elemenata  postaje dio mene.  U tom istom ateljeu nastali su moji prvi radovi. Pored očevog, u zgradi starog Nikšićkog pozorišta nalazili su se radni prostori i drugih likovnih stvaraoca iz Nikšića, zbog čega sam imala priliku da se upoznam sa njima i sa njihovim likovnim ostvarenjima. Sve ovo mi je na neki način pomoglo da otkrijem svoje životno opredjeljenje.

Koji je tvoj prvi rad kojeg se sjećaš?

Ne sjećam se koliko sam imala godina, možda tri – četiri, ali se sjećam da se rad zvao „Divovi u travi“. Bile su to neke divovske figure u niskoj travi.

Kako je tvoj otac gledao na izbor slikarstva kao profesije? Da li te porodica podržava?

Iako je slikar, moj otac me nikad nije nagovarao da se bavim likovnim stvaralaštvom i nije uticao na moj izbor fakulteta. Sve to je bila moja želja, a od njega imam punu podršku i on je neko ko mi daje najiskrenije savjete i kritike, što ja izuzetno cijenim. Takođe jako puno cijenim podršku koju mi pružaju majka i sestra. 

Kako bi opisala svoju umjetnost i u čemu pronalaziš inspiraciju za djela?

Ono što mene zanima i čime se trenutno bavim jeste čovjek. Postavljam sebi zadatak da, kroz svoje doživljavanje određenih situacija, vizualizujem određena stanja čovjeka. Preko crteža i slike otkrivam emociju, pokret, tijelo čovjekovo i sopstvo.

Koja vrsta umjetnosti i umjetnika te inspiriše?

Muzika je vrsta umjetnosti uz koju stvaram i uz koju se razvija inspiracija. Inspirišu me umjetnici koji uvijek ostaju dosledni sebi i čija iskrenost i istrajnost se čitaju preko njihovih ostvarenja. Što se tiče likovnog rukopisa i likovne misli, mišljenja sam da ne postoji banalan motiv, postoji samo banalno tretiranje motiva koji proizvodi diletantizam.

A uz koju muziku stvaraš? Uz kog autora? Pjesmu?

Izbor muzike zavisi od raspolozenja u kojem se nalazim dok stvaram. Nemam omiljenog autora, kao ni omiljenu pjesmu.

11063014_1026933067336807_2004947672_n

 

Koliko obično radiš na jednom djelu?

Dan-dva, mjesec-dva, godinu dana… Tu nema pravila, svako djelo zahtijeva poseban tretman. Nekoj slici je potrebno više, a nekoj manje vremena da dođe do svog konačnog obličja. Umjetnost ima istraživački karakter i svaka nova slika vodi ka sledećoj, što me gradi kao umjetnika, jer neko reče „Slika  rađa umjetnika, a ne umjetnik sliku“.

Šta smatraš svojim najvećim dosadašnjim uspjehom?

Likovno stvaralaštvo je nešto čime želim da sam zaokupirana čitav život, tako da svojim najvećim uspjehom smatram to što sam otkrila svoj životni poziv i smatram da je bavljenje umjetnošću najveća čovjekova privilegija, jer umjetnost ostavlja najtrajnije tragove.

Nedavno si učestvovala u nesvakidašnjoj izložbi u Domu vojske u Nikšiću. Šta nam možeš reći o tom iskustvu?

Drago mi je što sam bila dio te priče, prije svega zato što se radi o prostoru u kojem sam kao dijete učila plesne korake, učestvovala u dječijim predstavama, posjećivala izložbe. Umjetničko reagovanje na ruinirane prostorije Doma vojske je bio koliko zahtjevan, toliko i inspirativan zadatak. Lijepo je što se neko sjetio da nam omogući da bar na jednu noć oživimo taj uništeni Dom. Svi mi, građani Nikšića, dugujemo zahvalnost KC PUNKT, zbog toga što su došli na ideju da naprave jedan ovakav događaj koji nas je podsjetio na ono što je tu nekad postojalo. Ovo dešavanje je pokazalo i drugu stranu medalje. Pokazalo je koliko ima nezadovoljnih, koji vole da se pomuče kako bi uništili ono lijepo što se radi za grad koji je i njihov.Očekivalo se da će izložba biti izložena vandalizmu. Nažalost, to se i desilo. Praktično preko noći naš trud je uništen.

11056670_1026933044003476_610088357_n

Učestvovala si na više internacionalnih umjetničkih simpozijuma i projekata. Koliko ti je to značilo u smislu ličnog i profesionalnog razvoja?

Ta iskustva su mi jako korisna, jer sam za vrijeme trajanja tih simpozijuma i projekata imala priliku da se upoznam sa stvaraocima iz raznih djelova svijeta. Pratila sam proces stvaranja njihovih djela, i susrela sam se sa puno različitosti. Takođe sam imala priliku da predstavim sebe i svoj rad. Za vrijeme boravka u Italiji, na projektu ”Don’t stay ap Art” u Revine Lago-u sam sarađivala sa mladim ljudima iz Španije, Italije, Njemačke, Kine, BiH. Imala sam priliku da sa njima radim na zajedničkom projektu, što smatram da je izuzetno korisno, zbog same razmjene ideja, iskustava i mišljenja. Takođe sam imala čast da se sretnem sa mnogo starijim kolegama sa raznih svjetskih univerziteta, na univerzitetu Karataju Konji(Turska), gdje sam se srela i upoznala sa preko 80 svjetskih stvaralaca.

11077912_1026933077336806_1429745041_n

Možeš li uporediti to iskustvo sa projektima na kojima si radila u Crnoj Gori?

Kada sam bila na drugoj godini studija, sa svojim kolegama sam učestvovala na Festivalu savremene umjetnosti u Drezdenu – IAM Ostrale 2012. Projekat koji se radio u Domu vojske me je podsjetio na to, jer je i tamo bio zadatak da se interveniše na ruiniranim prostorijama, s tim što se ovdje radilo o jednoj napuštenoj fabrici. Ipak,  za mene je veći izazov bio projekat u Nikšiću, jer se radi o gradu u kojem sam rođena i trebalo je predstaviti rad svojim prijateljima i sugrađanima i na neki način oplemeniti institucionalnu zgradu koja je nezamislivo devastirana.

Kako je biti umjetnica u Nikšiću i Crnoj Gori?

Tačno je da svako treba za sebe da se potrudi, da treba da nađe način na koji će plasirati svoju umjetnost, ali pitanje je koliko ljudi u Nikšiću i u Crnoj Gori imaju sluha za umjetnost i umjetnike. Mislim da je situacija vrlo teška. Ako se vodim ličnim iskustvom ne mogu vam puno o tome reći, tek sam na početku. Ali trenutno imam potrebu da pođem u inostranstvo, kako bih dala sebi priliku da napredujem u svom stvaralaštvu.

Šta je tvoja najveća želja? Gdje bi željela da izlažeš radove? Sa kim bi voljela da sarađuješ?

Moja želja je da se u svojoj državi ostvarim kao umjetnica. Da imam dovoljno prostora i uslova za rad, da postoje ljudi koji će imati sluha za mene i za druge stvaraoce iz Crne Gore, tako da ne dolazimo u situaciju da osjećamo potrebu da idemo negdje sa strane, zbog toga što je ovdje teško živjeti kao umjetnik. Da se promijeni društvena klima, gdje će svaki umjetnik moći slobodno da se izrazi i da duhovno uljepša svoju sredinu, a i da živi od svog stvaralaštva. Misija umjetnika je da svojim djelom oplemenjuje duhovnost sredine u kojoj živi, i šire. Prema tome, meni je zadovoljstvo da izlažem u bilo kojoj sredini u kojoj bih mogla dati svoj doprinos kao stvaralac, jer ljudi i u najzabačenijim sredinama imaju pravo da se sretnu sa stvaralaštvom bilo kojeg umjetnika. Što se saradnje tiče, voljela bih da na nekim budućim projektima sarađujem sa kolegama sa kojima sam studirala. Tu želju imam još od druge godine studija.

11020349_1026933074003473_1367998998_n

Kakvi su ti planovi za budućnost i šta je tvoj sledeći korak?

Trenutno radim na pripremanju diplomske izložbe, a nakon toga ću pokušati da upišem magistarske studije na nekom od evropskih univerziteta umjetnosti. Pored toga ću nastojati da učestvujem u samostalnim i kolektivnim projektima, jer na kraju krajeva to je moj poziv.

Kako provodiš slobodno vrijeme? Koja su tvoja interesovanja pored umjetnosti?

Imam malo slobodnog vremena, jer trenutno radim u Centru savremene umjetnosti u sklopu programa za stručno osposobljavanje visokoškolaca. To slobodno vrijeme koje imam provodim u ateljeu i sa društvom. Volim da čitam, ali i to nekako uvezujem u svoj rad, jer iz većine knjiga mogu saznati nešto novo o čovjeku, odnosno o sebi.

Koja ti je omiljena knjiga ili autor? Neka koju si pročitala više puta i nikad ti je nije dosta.

Iako nemam omiljenu knjigu, volim da pročitam „Umijeće ljubavi“ od Eriha Froma. Mada i od Kundere, „Nepodnošljiva lakoća postojanja“, kao i sve što on napiše, jer se uvijek pronađeš u nekom njegovom liku.

11072057_1026933057336808_1691882611_n

 

Ko su tvoji prijatelji? Kako oni reaguju na tvoj rad?

Među mojim najbližim prijateljima ima ekonomista, građevinaca, elektrotehničara, muzičara, likovnih umjetnika. Iako nekima od njih likovna umjetnost nije bliska, interesuje ih ono što radim, traže da im približim svoje stvaralaštvo i često posjećuju moj atelje. Što se tiče mojih prijatelja sa kojima sam studirala, među njima imam jako dobre sagovornike i mogu reći da mi je njihovo mišljenje jako bitno.

Portal Mladi Nikšića je posvećen upravo mladim ljudima i nastoji promovisati uspiješne mlade ljude iz Nikšića koji mogu poslužiti kao primjer svojim sugrađanima. Šta bi ti poručila mladim ljudima iz Nikšića koji čitaju ovaj intervju?

Hvala što ste me prepoznali kao nekog ko može poslužiti kao primjer svojim sugrađanima. Mladim ljudima bih poručila da budu istrajni u onome što žele da postignu, da ne odustaju poslije jednog ili više neuspjelih pokušaja. Smatram da je istrajnost jako bitna za oblikovanje ličnosti. Takođe im poručujem da cijene i poštuju ono što drugi urade za neko opšte dobro i hvala im ako su ovo shvatili kao dobar savjet.

11072970_1026933064003474_501572524_n 11073444_1026933054003475_1082960961_n 11063005_1026933047336809_27611002_n