Nikšićanin Slavko Damjanović fudbalom je počeo da se bavi sa deset godina. Tokom dosadašnje fudbalske karijere igrao je za mnoge klubove, a trenutno je u indonežanskom klubu Persebayu. Slavko je za naš portal govorio o fudbalu i fudbalskim počecima, trogodišnjem životu u Indiji, a i sada u Indoneziji.
Ko je Slavko Damjanović?
Sebe bi opisao kratko jer ne bih volio da pričam puno o sebi iskreno 🙂
Skorman, nekada zadrt… Sli znam da prihvatim i dobro i loše, a ostaviću ljudi da me procijene i moji bliži prijatelji, drugovi, nekako tako je najbolje.
Koliko dugo se baviš fudbalom?
Fudbalom se bavim od svoje devete godine, pune 22 godine sam u fudbalu. Profesionalno sam počeo od svoje 16. godine. Prve korake sam počeo kod trenera Slaviše Đurkovića u Polet Starsu, ovom prilikom mu se zahvaljujem jer mi je pomogao dosta u mojoj karijeri.
Kako su izgledali tvoji prvi treninzi, da li si odmah bio prepoznat kao talenat?
Počeo sam kao što rekoh kod trenera Slaviše, imao sam tu sreću da me uči tim prvim koracima u fudbalu. On je bio bivsi reprezentativac, mnogo toga nas je naučio kroz treninge, prije svega da budemo pravi ljudi. Posvećeni, radni, uporni, bio je kao pravi roditelj, ali i stog. Prije svega disciplina i poštovanje. Igrao sam na poxetku krilo bio sam dobar na toj poziciji i uvjek mi je govorio da ću napraviti karijeru.
Na kojoj poziciji igraš?
Igram na mjesto štopera lijevog.
Možeš li nam reći nešto o svom angažmanu u Indiji?
Bio sam u Fudbalskom klubu TSC iz Srbije kada sam dobio prvi put ponudu iz Indije koju nisam mogao da odbijem.
Bio sam malo skeptičan kakav je fudbal tamo, kako ću se adaptirati i sve to. Kada sam došao prvi put, naravno drugačije vrijeme, vllažnost vazduha trebalo mi je dvije nedjelje da se naviknem, ali posle toga bukvalno sam se osjećao kao kod kuće. Fudbal se igra otvoreno i sa mnogo trke, uslovi su fenomenalni, mnogo se ulaže, kako u infrastrukturu tako i u TV prava sve je na top nivou. Bio sam iznenađen iskreno… I tako sam proveo 3 prelijepe godine u Indiji koje ne mogu zaboraviti. Sada sam promjenio sredinu trenutno sam u Indoneziji i brzo sam se adaptirao…
Trenutno igraš za?
Trenutno igram za Persebayu klub iz Indonezije.
Kako bi opisao fudbal u Indoneziji?
Fudbal u Indoneziji napreduje mnogo, mnogo se ulaže, dovode se kvalitetni igrači (stranci). Mnogo je zahtjevno trčanje, igra se otvorenije, stadioni su puni. Iskreno užuvanje je igrati pogotovo u velikom klubu kad ste, trening, kampovi za treniranje, stadioni, uslovi su na velikom nivou.
Da li se način života u Indoneziji puno razlikuje od našeg i da li ti nedostaje Crna Gora?
Ni sam nisam mogao da vjerujem dok došao nisam, mnogo čista uredna zemlja, lijepi gradovi i uživanje je biti ovdje. Kod nas je život najljepši da se razumijemo, Crna Gora i moj rodni grad Nikšić uvjek nedostaju! 🙂
Tokom tvoje dosadašnje karijere, da li ima neka utakmica koju bi posebno izdvojio?
Ima dosta utakmica koje ne mogu da zaboravim nikako, ali eto jedna da kažem od omiljenih je derbi u Indiji kad smo igrali Atk-Est Bengal 2:0 moj gol u 68 minutu pred 72 hiljade ljudi nekako mi ostaje u najljepšem sjećanju.
Na koji uspijeh si posebno ponosan?
Pa titula u Indiji definitivno trofej koji nije lako osvojiti, generalno i imao sam sezonu iz snova.
Kako bi ocijenio fudbal u Crnoj Gori?
Fudbal u Crnoj Gori ne bih komentarisao puno, par poslednjih godina, generalno liga je mnogo lošija nego prije 5-6 godina. To je već pitanje za druge ljude. Imamo mnogo talentovane djece, s’ obzirom kolika smo zemlja kao npr. Vasilije Adžić, budućnost Crnogorske reprezentacije i još mnogo talentovanih momaka kojih ima i nadm se da će napraviti zavidne karijere.
Ko ti je najveća podrška?
Otac mi je največa podrška i brat, uvjek su bili uz mene, najveći oslonac kroz karijeru.
Kako provodiš slobodno vrijeme, da li imaš neki hobi?
Slobodno vrijeme kad dođem u Crnu Goru pretežno sa voljenim ljudima, porodicom. Hobi omiljeni mi je ribolov, to je već preraslo u ljubav. 😀
Kakvi su tvoji dalji planovi?
Nadam se da ću se baviti još koju godinu fudbalom, jer to je moj život, ono što najviše volim pored porodice. Za dalje ćemo vidjeti, ne znam šta vrijeme donosi.
Poruka za mlade?
Poruka za mlade da se bave sportom, da budu posvećeni tome i disciplinovani, uporni da nikada ne odustaju! Jer baviti se sportom ma koji bio to je nešto najljepše za mladog čovjeka, da ga izgradi u pravu ličnost.