Radule Petrušić rukovodilac je više folklornih sekcija, od dječijeg do odraslog uzrasta, čime pokazuje i prenosi prave društvene vrijednosti. Pored toga on je i medicinski radnik, dakle daje sve od sebe da na više polja pomogne drugima. Više o njegovim aktivnostima saznala je Hana Vujičić, članica D models novinarske sekcije
Otkud želja za folklorom?
Želja za folklorom pojavila se još u ranoj mladosti, oduvijek me privlačila muzika, naročito tradicionalna.
Sa koliko godina ste počeli da držite časove folklora?
Počeo sam sa 18 godina da držim probe i radim sa grupama.
Da li je lakše igrati ili učiti druge i prenositi znanje na njih?
Uvijek je lakše igrati, ali je posebna draž i kad imate priliku da drugima prenesete svoja znanja.
Pšsto ste za kratko vrijeme postigli veliki uspjeh, da li je bilo naporno i je li bilo momenata kad želite da odustanete?
Svaki uspjeh iza sebe krija dosta truda, znoja, nervoze, trenutaka i da sve napustite, ali i ljepote kad sve to prodjete i dostgnete ono što se zacrtali. Ja sam imao sreću da u tom nekom kratkom periodu postignem uspjeh, ali moram da naglasim da je to sve zahvaljujuci djeci i omladini iz KUD-a Župa, sa kojima sam imao priliku da radim.
Puno putujete, da li imate neko omiljeno mjesto?
Svako mjesto je posebna priča i ima svoju draž i svako se pamti zasebno, ali kad bih morao izdvojiti to bi bila Grčka.
Da li imate omiljenu igru u folkloru?
Ne mogu da kažem da imam omiljenu igru, veliki je broj igrara u kojima jednako uživam, ali neka koju bih izdvojio bila bi Rumenka, Bre devojče, bre djavolče, Čakak i mnoga druga.
Znamo i da radite u bolnici. Je li tesko uskladiti sve obaveze?
Teško nije kad imate volju i dobru oraganizaciju, ponekad bude zahtjevno ali sve se stigne uspješno.
Koji biste savjet dali mojim drugarima i meni da budemo uspješni kao Vi?
Nema jednostavnog recepta i savjeta, treba biti spreman na uspone i padove, treba ostati istrajan i nepokolebljiv sa puno vjere u ono što radite i volite i uspjeh ce doći sam po sebi.
Kako ste Vi odrastali, koje su Vam omiljene igre iz djetinjstva?
Mogu reći da sam generacija koja je uhvatila one poslednje generacije bez telefona i tehnologije, gdje smo svi živjeli da trčimo, skačemo, igramo žmurke, ratova i slilno, gdje smo svi bili srećni, samo kad smo vani i zajedno. Što danas i nije takav slučaj.
Fizička aktivnost je jako važna za rast i razvoj djece, koliko se puta preporučuje nedeljno igranje folklora i za sšta je ovaj hobi bitan?
Svakako da je preporuka ako se može, da se praktikuje što češće u toku nedelje ali neki minimum je dva puta nedeljno. Veoma je važan kako za kardiovaskularni sistem tako i za razvijanje motoričkih sposobnosti, razvijanje orjentacije u prostoru i naravno socijalizaciji jedne osobe.
Imate i stariju grupu, kada nije kasno da neko počne da uči folklor?
Imam, to su grupe rekreativaca, nikad nije kasno za ono što želite, a naročio za igru, čime i oni svjedoče tome, pa u grupama imamo preko 100 članova, moja poruka bi bila živite svoje snove, igrajte muziku, a ne uz muziku i širite radost bez obzira na godine.
