Radojka Draganić: Budite istrajni u ostvarenju svojih ciljeva i želja

Da u Crnoj Gori, kao i u okruženju, imamo hiperprodukciju prozaista, posebno pjesnika i, nešto manje, dramskih pisaca, to je već odavno poznato. A kad je riječ o pisanju toliko hvaljenog i toliko osporavanog, provokativnog žanra, kao što je aforizam, onda tu stvari stoje nešto drugačije. Crna Gora je bila moćno zastupljena brojnim aforističarima, i imala svoj zenit prije deceniju, dvije… A onda je nastala upravo ta velika zabrinjavajuća praznina, u kojoj je bljesnulo ime Radojke Rade Draganić, aforističarke iz Nikšića. (D.K.)

Dvadesettrogodišnja književnica, naša sugrađanka Radojka Draganić, uspješna je u pisanju poezije, ali, iako je neobično za današnje vrijeme, Radojka piše i aforizme.

Njena poezija objavljivana je u raznim pjesničkim zbornicima, a dobitnik je mnogih nagrada, među kojima su specijalna nagrada u oblasti poezije na VII Multimedijalnom festivalu za mlade
u Pljevljima, diploma za osvojenu nagradu „Najduhovitiji aforizam“ na XIX Javnom konkursu humora i satire u Mrkonjić Gradu i nagrada „Mladi tipar“ na XXXIV Danima humora i satire “Vuko Bezarević“.

O svom književnom stvaralaštvu, inspiraciji, ali i drugim zanimljivim temama Rada Draganić govori za naš portal.

Aforizmi su počeli da me zanimaju tokom studiranja i nikada nijesam ni pomislila da ću svoje stavove i promišljanja upravo izražavati kroz aforizme. Čitajući brojne aforizme, i uz nagovor profesora Dragana Koprivice, koji je prepoznao talenat za koji ni sama nijesam znala da posjedujem, počela sam aktivnije se baviti aforizmima i svakodnevno ih pisati.

Shvatila sam da aforizmom, na najbolji i najlakši način iskazujem kritički stav, ono što mislim o društvu koje me okružuje, sistemu, državi u kojoj živim, vlasti, pa i pojedincu i njegovom položaju u odnosu na druge, naravno sve to prožeto humorističkom notom. Ovaj žanr sam dobarala jer su aforizmi žanr koji je zapostavljen, marginalizovan u odnosu na ostale žanrove. Zapostavljen, najviše zbog toga što se obično aforizmom iznosi kritički stav i što takav stav često nailazi na osudu, što je uslovilo sve manji broj mladih stvaralaca koji se bave aforizmom.

Za pisanje aforizama je bitno okruženje, mjesto u kojem živimo, pa zbog toga inspiraciju za aforizme zasigurno pronalazim u našem društvu, jer Crna Gora, ali i cijeli Balkan je veoma plodno tle za stvaranje satire. Pišem o položaju čovjeka u društvu, o etici, politici, o odnosima muškaraca i žena. Aforizme pišem da bih surovu zbilju pretočila u razonodu. Kroz aforizme gradim lični stav o onome o čemu pišem jer satirom se na humorističan, suptilan i dubok način kritikuje pojedinac, društvo, vlast…, a naše društo ima brojne anomalije koje treba kritikovati i korigovati.

Za aforizme jeste potrebna zrelost, ali nedostatak zrelosti ne treba uvijek povezivati sa mladošću, iako se većina mladih stvaralaca odlučuje za pisanje poezije, a ne aforizama. Nadam se da će aforizam kao žanr sve više biti primijećen i prihvaćen kod mladih jer svaki aforistčar svojim djelovanjem doprinosi ne samo književnosti, već iznošenjem sopstvenog stava, ukazuje na ono što misli većina ali se boji da kaže, pa samim tim aforizam sad predstavlja, ne neki način i kolektivni stav.

Ubrzani tempo života doprinio je da imamo sve manji broj čitalaca, pa većina poseže za kratkom formom, poezijom ili aforizmima. Što se tiče aforističara, aforizam, kao kratka forma je itekako pogodna za iskazivanje sopstvenog stava, ukazivanje na brojne anomalije našeg društva, a i za skretanje pažnje na ono što je loše.

Nemam omiljenog aforističara ali postoje aforističari na koje se ugledam i koji su mi izori u pisanju ovoga žanra. Dragan Koprivica mi je jedan od glavnih uzora što se tiče pisanja aforizama, ali i načina na koji se svaki autor treba baviti književnošću-temeljno i posvećeno. Rado čitam i aforizme Veljka Rajkovića, Bojana Rajevića, Milenka Šarca i drugih. Svaki mladi stvaralac ne treba da se divi i idealizuje svoje uzore već da se potrude da nauče sve najbolje od njih.

Ljubav prema pisanoj riječi razvijala sam od djetinjstva. Moj otac, koji je bio učitelj, uvijek je podsticao kod mene ljubav prema čitanju i ukazivao na to koliko je književnost važna za razvoj ličnosti, i za građenje kritičkog stava kod svakog pojedinca. Čitajući razna književna djela počela sam i ja da stvaram. Tokom srednje škole sam počela da pišem poeziju. U tom periodu poezija mi je pomogla da iskažem svoja osjećanja, da dobijem odgovore na pitanja koja su me tištila, da otkrijem ono za čim sam tragala. Sada, više sam posvećena aforizmima jer smatram da kroz aforizme gradim lični stav o onome o čemu pišem.

Kvalitet djela se danas mjeri opštim utiskom samih čitalaca, koji takođe može biti neka vrste kritike djela jer danas kritika nema veliki značaj kakav je imala u prošlosti najviše zbog hiperprodukcije književnih djela, sve većeg broja književnih stvaralaca. Što se tiče kritike samih čitalaca moga stvaralaštva do sada sam se susretala sa pozitivnim komentarima. Profesor Koprivica, u recenziji moje prve knjige Skraćena verzija, istakao je veomo pozitivno mišljenje o mom stvaralaštvu: Dosad je učestvovala na nekim aforističkim smotrama i lijepo se predstavila ljubiteljima aforizama u Nikšiću i Podgorici, a nedavno je sasvim opravdano, kao mlada aforističarka, nagrađena i nagradom “Mladi Tipar” u Pljevljima, što samo potvrđuje već formirano mišljenje da je Radojka Draganić novo ime crnogorske aforistike, koja svojom pojavom može da premosti višegodišnji jaz kad je riječ o pojavi mladih aforističara, koji će ponijeti štafetu tog žanra u novom vremenu. Radojka Draganić ima urođeni nerv za pisanje aforizama, umije da osjeti životne paradokse, da se osmijehom odbrani od prizemnih ljudskih postupaka, da suprotstavi muški i ženski pol, da se satirično odnese prema našoj društvenoj zbilji, bogomdanoj za aforističare i starog, ali i novog talasa, koji predvodi Draganićeva. U njenim aforizmima smijeh je neizostavni faktor, jer se čovjek smijehom na najljepši način i oprašta od prošlosti, od sopstvenih zabluda, od donkihotovskih težnji, bivajući bolji i plemenitiji u trenutku kad pred samim sobom prizna sopstvene slabosti, podložne humorističko-satiričnom viđenju.

Dobitnik sam nagrada Najduhovitiji aforizam, Bronzani aforizam na festivalima u Mrkonjić gradu i nagrade Mladi tipar na XXXIV danima humora i satire „Vuko Bezarević‟. Nagrade su potvrda talenta i podsticaj za dalje stvaranje. Posebno mi znači nagrada Mladi tipar jer je velika čast i zadovoljstvo biti dobitnik ove nagrade, pogotovo jer se ona dodjeljuje na jednom od najznačajnijih festivala humora i satire i predstavlja veliko priznanje za svakoga mladog stvaraoca koji se bavi aforizmima.

U planu imam novu knjigu aforizama koja će ove godine izaći iz štampe.

Mladima bih poručila da budu posvećeni poslu kojim se bave i da budu istrajni u ostvarenju svojih ciljeva i želja. Da mijenjaju svijet na bolje, da se uvijek odlučuju za mir i ljubav a ne za sukob i raspravu i ono, veoma bitno, da mnogo više čitaju jer čovjek bez knjige ne može opstati u ovom svijetu.