“Pokušaj”, Miloš Đurđevac

Pokušaj ne znači momentalan uspjeh, već je on jedan korak ka njemu. Ne mora značiti da ako pokušamo da ćemo uspjeti, ali je u svakom slučaju bolje odlučiti se na to, nego odustati od svojih ciljeva i predati se u samom početku.

Nije svaki pokušaj efikasan i neće svako uspjeti da ostvari sve ono što želi. Treba biti realan – ne dešava se sve onako kako mi želimo. Nekad je teško prihvatiti tu činjenicu, ali od njenog negiranja nema koristi. Pokušaj je šansa da se uspije. To nije uspjeh. Ali pokušaj nam daje veću vjerovatnoću da ćemo uspjeti, nego odustajanje. Predaja sa sobom ne nosi nikakve šanse, to je kraj nadanja. No, pokušaj, kakav god on bio, nosi velike ili male vjerovatnoće da se dođe do cilja. Pa čak i da su te šanse minimalne, i dalje su veće od one nule kod predaje.

Tada se susrećemo sa umnom blokadom – treba li i dalje vjerovati u ostvarenje cilja i nastaviti pokušavati. Mala šansa donosi kolebanje u osobi, ali dok ona postoji, san i dalje živi. Nestaće onog trenutka kad osoba prestane da vjeruje. Pobjednik nije onaj koji ostvari svoj cilj, već onaj koji nije odustao i onda kad je možda bilo nelogično nadati se. Naravno, svi težimo uspjehu, i ne treba ga obezvređivati. No, u mojim očima je odustajanje veći poraz od samog neuspjeha. Unaprijed ozvaničena predaja znači duhovni poraz za osobu, momenat kada osoba sama sebe pogura ka neuspjehu, do kog možda ne bi ni došlo. Poraz kao poraz nije dobrodošao, ali je i dalje prihvatljiviji od mahanja bijelom zastavicom.

Bolje je pokušati i ne uspjeti, nego na samom početku odustati. Odustajanje je momentalan poraz, a borba produžetak sna.

Miloš Đurđevac