Održano poetsko-muzičko veče „Ko je ono na visokom brdu“
Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika, JU Narodna biblioteka „Njegoš“ Nikšić u saradnji sa JU Gimnazija „Stojan Cerović“ priredila je poetsko-muzičko veče „Ko je ono na visokom brdu“, koje je održano sinoć.
Ovaj događaj organizovan je u okviru februarskog repertoara Nikšićke kulturne scene 2022. U poetsko-muzičkoj večeri učestvovale su učenice JU Gimnazija ,,Stojan Cerović“: Ksenija Popović, Jovana Kešeljević, Elena Veličković, Nikolina Lalić, Nađa Perović, Ana Radulović, Maša Kankaraš, Marija Radojičić i Andrijana Šipčić. Međunarodni dan maternjeg jezika ustanovljen je 2000. godine i obilježava se svakog 21. februara, radi promovisanja lingvističke i kulturološke raznolikosti. Širom svijeta postoji 6.000 jezika, ali polovina njih je u opasnosti da nestane. Ovaj dan podsjeća i na važnost multilingvizma i tolerancije, uz osnovni cilj da se ojača svijest o značaju maternjeg jezika svakog naroda. Pozdravnu riječ svim prisutnima u ime organizatora uputila je studentkinja Filološkog fakulteta i moderatorka Magdalena Smolović, izrazivši nadu u snažniju podršku trajnim vrijednostima književnosti. U ulozi moderatorke našla se i studentkinja Lucija Strunjaš, koja je istakla zadovoljstvo zbog prilike da se prisjetimo pjesništva i stvaralaštva Petra II Petrovića Njegoša, Lesa Ivanovića, Vita Nikolića, Žarka Komanina, Vladimira Mijuškovića, Mihaila Lalića, Radovana Zogovića, Janka Đonovića, Mirka Kovača, Bože Koprivice, Duga Krivokapića, Slobodana Boškovića, Rista Ratkovića i Gojka Janjuševića. Studentkinja Odsjeka solo pjevanja Muzičke akademije u Sarajevu, Hajdana Glušica, izvela je kultnu pjesmu „Još ne sviće rujna zora“.
U muzičkom dijelu programa nastupale su i Katarina Dadić, gitara i Sonja Mićanović, klavir. Preostali dio večeri protekao je u uspjelim recitacijama nekih od najistaknutijih crnogorskih pjesnika, kao i u čitanjima odlomaka iz knjiga odabranih pisaca. Bilo je riječi i o radu, posvećenosti i erudiciji čuvenog nikšićkog profesora Slobodana Boškovića. Publika je bila u prilici da čuje nezaboravne stihove o gradu pod Trebjesom. Nije izostao osvrt na jezičke nedoumice, učestale pravopisne i gramatičke greške, koje su zastupljene u neformalnoj komunikaciji, u sistemu obrazovanja, i u medijima, čija uloga je − po mišljenju učesnika − od presudne važnosti za poboljšanje bazične pismenosti. Primijećeno je da jedino uz njegovanje maternjeg jezika, budnu pažnju i uzajamno podsticanje, rad na umijeću čitanja i pisanja dobija svoj puni smisao. Jer pismenost „čuva nas, ono sto jesmo, odakle dolazimo“, pri čemu se upućuje da od svih zaborava je najstrašniji zaborav jezika.
